D.I.C. Veritas

Sense tribunal, 08.10.2014., ZLOČINI I ZLOČINCI U NADLEŽNOSTI VOJSKE A NE VLADE

Vojin Šuša, svedok obrane Gorana Hadžića tvrdi da je na sastanku u vukovarskom Veleprometu 20. novembra 1991. godine vlada “obaveštena da su ratni zločini u isključivoj nadležnosti vojske”. Tužilaštvo, međutim, tvrdi da je na tom sastanku odlučeno da se zarobljenici prepuste lokalnim srpskim snagama

U nastavku svedočenja na suđenju Goranu Hadžiću, bivšem predsedniku vlade SAO Istočna Slavonija, njegov nekadašnji ministar pravde Vojin Šuša je opisao sastanak koji je 20. novembra 1991. godine održan u skladištu Veleprometa u Vukovaru.

Tužilaštvo tvrdi da je sastanak zapravo bio sednica vlade na kojoj je odlučeno o sudbini oko 200 ranjenika i bolesnika koji su tog jutra iz vukovarske bolnice autobusima odvezeni u kasarnu JNA. Prema tužilaštvu, nakon sednice, zarobljenici su prebačeni u hangar poljoprivrednog dobra Ovčara gde su ih pripadnici srpskih snaga tokom noći pogubili.

Opisujući okolnosti pod kojima je sazvan sastanak, Šuša je rekao da je Hadžić, na redovnoj sednici Vlade u Erdutu 19. novembra 1991. godine, zatražio od ministara da se narednog dana u što većem broju okupe na Veleprometu kako bi nakon završenih vojnih operacija u Vukovaru dobili “određene političke poene”. Po dolasku u Vukovar, svedok je, kaže, video “sav užas koji se desio” gradu. “Ne znam da li se mogla nabrojati i jedna čitava kuća, samo su nestvarno štrčali dimnjaci uvis”, rekao je Šuša.

Sastankom u Veleprometu je, tvrdi svedok, predsedavao potpukovnik JNA Milorad Vojinović koji se, navodno, našao na udaru prisutnih zbog načina na koji je vojska postupala u oslobođenju Vukovara pa je rezultat bio “potpuno srušen grad”. Vojinović je, potom otvorio temu zarobljenih koje je vojska, kaže Šuša, nameravala da prebaci na tri destinacije – u Sremsku Mitrovicu, Begejce i Stajićevo i da ih razmeni po principu “svi za sve”. Nakon što je Šuša upitao šta će biti sa zločinima, Vojinović mu je navodno rekao da su “ratni zločini u isključivoj nadležnosti vojske” a da su među zarobljenicima uglavnom nevini ljudi. U izlaganju, Goran Hadžić je primetio da dok se zločini ne istraže, “ne može se znati ni koliki su zločini, ni ko su zločinci”. Jedino što je poznato je “ogroman broj žrtava” rekao je tada Hadžić i dodao da “vlada ne poistovećuje hrvatski narod sa zločinima” te da im predstoji “kakav-takav suživot”. Sastanak je, po Šuši, trajao oko sat vremena, nije vođen zapisnik, niti je bilo dnevnog reda. Takođe, naglasio je, nije bilo reči o fizičkoj eliminaciji zatvorenika.

Šuša je, takođe, opisao Hadžićev odlazak u Sremsku Mitrovicu u decembru 1991. godine, koji se završio posetom zatvoru. Hadžić je, rekao je Šuša, razgovarao sa zarobljenicima, obećao im je da boravak u zatvoru “neće trajati predugo”, rekao je da je “siguran da je većina nevina” a oficire je upitao “da li kupaju te ljude”. Odgovarajući na pitanja branioca, Šuša je osporio tvrdnje svedoka tužilaštva da su zarobljenici ispitivani i da je prema njima primenjivana sila. Svedočenje Vojina Suše nastaviće se sutra.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.