D.I.C. Veritas

Sense Tribunal, 18.10.2012., KAKO JE HADŽIĆ REŠIO DA IDE U RAT SA HRVATIMA

Nekadašnji predsednik SAO Zapadna Slavonija Veljko Džakula svedočio da je Goran Hadžić isprva bio “tolerantan, demokratičan i spreman na pregovore sa hrvatskim vlastima”, ali je nakon što je na Plitvicama 1. aprila 1991. godine uhapšen i pretučen u hrvatskom zatvoru radikalizovao stav i odlučio da “ide u rat sa Hrvatima jer više ne vidi način za suživot”

 

Iskazom predsednika Srpskog demokratskog foruma u Hrvatskoj Veljka Džakule tužilac nastoji da ukaže na kontekst krize u bivšoj Jugoslaviji u kojem su se dogodili zločini za koje se tereti Goran Hadžić. Prvog dana svedočenja Džakula je opisao događaje iz 1990. i 1991. godine kada su na području Hrvatske formirane tri srpske autonomne oblasti: SAO Zapadna Slavonija u kojoj je on bio predsednik; zatim SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem čiji je premijer bio Hadžić i SAO Krajina na čelu sa Milanom Babićem.

Po dolasku na vlast Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Srbi su se, rekao je Džakula, politički i vojno organizovali da bi se oduprli izdvajanju Hrvatske. Prve barikade su podignute u kninskoj Krajini u avgustu 1990. godine, a potom i u drugim područjima sa većinskim srpskim stanovništvom. Usledilo je, kaže, organizovanje lokalnih teritorijalnih odbrana, JNA se stavila na srpsku stranu, a počeo je i priliv dobrovoljaca iz Srbije. Upravo pripadnici te tri vojne grupacije navode se kao počinioci zločina u Istočnoj Slavoniji za koje se Hadžić tereti.

Prvi veći incident dogodio se u noći između 31. marta i 1. aprila 1991. godine kada su se na Plitvicama sukobili naoružani Srbi i hrvatski policajci. Nakon sukoba, kod Plitvica su na povratku sa zasedanja Glavnog odbora SDS u Obrovcu, uhapšeni Goran Hadžić i Borivoje Savić. Džakula kaže da je odmah pozvao svog poznanika, tada pomoćnika ministra hrvatske policije Slavka Degoriciju, i tražio puštanje svojih stranačkih drugova, ali mu je rečeno da su oni teško prebijeni i da će biti pušteni kada im se sa lica povuče “crna boja” od batinanja.

Nakon dvadesetak dana oni su zaista i pušteni, ali od tada, kaže svedok, dolazi do radikalizacije stavova Gorana Hadžića. Od “tolerantnog i demokratičnog” političara koji je neposredno pred hapšenje na sastanku u Obrovcu zagovarao dijalog, pretvorio se u ekstremistu koji više nije bio spreman na razgovor i kompromis. Opisujući susret sa Hadžićem u junu 1991. godine u Beogradu, Džakula tvrdi da mu je ovaj rekao da je rešen da “ide u rat i da više ne vidi način za suživot sa Hrvatima”, jer im “više ne veruje”. Sukob se, zatim, intenzivirao i do kraja godine Srbi su zauzeli većinu područja koja su smatrali svojim, a rat je zahvatio veliki deo Hrvatske.

Opisujući situaciju u “svojoj” Zapadnoj Slavoniji, Džakula je rekao da je tamo došlo do žestokih pritisaka i pretnji njemu i drugim umerenijim političarima, a stvarnu vlast su preuzeli ekstremisti iz sastava Teritorijalne odbrane, potpomognuti od JNA i dobrovoljaca koje su iz Srbije upućivali Vojislav Šešelj i njegova stranka. U to vreme počinjeni su, kaže, brojni zločini nad Hrvatima u Zapadnoj Slavoniji, ali i nad Srbima na teritoriji pod hrvatskom vlašću. U dokaze je uvedeno više pisama u kojima lokalni “teritorijalci” traže od Šešelja pomoć u ljudstvu, a Džakula kaže da je on u oktobru 1991. godine i posetio svoje dobrovoljce u Zapadnoj Slavoniji.

Krajem 1991. godine na pregovaračkom stolu je bio Vensov plan koji je predviđao prekid neprijateljstava, raspoređivanje mirovnih snaga UN i povratak izbeglica. Vlast iz Beograda na čelu sa Miloševićem je bila spremna da potpiše plan, ali su se tome isprva suprotstavljala sva tri rukovodstva Srba iz Hrvatske. Ipak, nakon nekoliko sastanaka u Beogradu, Milošević i njegovi saradnici uspeli su da privole Džakulu i Hadžića da potpišu plan, a uporan u odbijanju je ostao samo Milan Babić. On je zato, kaže svedok, po diktatu Beograda ubrzo “uklonjen” sa mesta krajinskog predsednika, a Skupština SAO Krajine je izglasala prihvatanje Vensovog plana.

Iako je bez previše kolebanja “poslušao” savet beogradskog rukovodstva, Hadžić je, međutim, i dalje davao ekstremističke izjave. Na video snimku koji je tužilac danas uveo u dokaze, on nakon potpisivanja plana kaže da jedva čeka razmeštanje plavih šlemova, ali da još dugo neće moći da trpi kršenja primirja druge strane i da će, ako se to ne prekine, “morati da krene u opšti rat i prodre još dublje u hrvatsku teritoriju”. Džakula kaže da su takve “ekstremističke izjave samo dodatno podjarljivale neprijateljstva”.

Iskaz Veljka Džakule se nastavlja sutra.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.