Županijski sud u Splitu potvrdio je presudu Općinskog suda u Splitu kojom je Miloslavu Katalini iz Splita dosuđena odšteta zbog zlostavljanja koja je proživio u Vojnom zatvoru Lora u kolovozu 1992. godine.
Istovremeno je Županijski sud “poduplao” dosuđeni iznos: dok je Općinski sud dosudio 200 000 kuna, Županijski sud tužitelju je dosudio 400 000 kuna.
Katalina je bio među civilima koji su završili u Vojnom zatvoru zbog sumnje u pripremanje oružane pobune u Kaštelanskom zaleđu. Njih 44 završili su u Lori, iako su bili civili, a dio uhićenih završio je u Šibenskim Kulinama.
Miloslav Katalina je u tužbenom zahtjevu u početku tražio dva milijuna kuna, kasnije je povećao zahtjev na tri milijuna i 100 000 kuna, da bi na posljetku tražio milijun kuna.
Dosuđenih 400 000 kuna je jedna od većih odšteta za zlostavljanja u Lori. Sud je zaključio kako nije sporno da je Miloslav Katalina bez ikakvog pravnog osnova doveden u Loru, da je zlostavljan i mučen, no problem je bio dokazati koje je posljedice to zlostavljanje ostavilo na njegovo fizičko zdravlje.
Od vremena zlostavljanja pa dok se obratio liječnicima, prošlo je deset godina, a u vrijeme zatočenja tužitelj je imao 69 godina. Stoga je odšteta dodijeljena za psihičke posljedice koje je tužitelj imao zbog zlostavljanja, te za strah i povredu časti i ugleda, a temeljem vještačenja vještaka za neurologiju dr.sc.Antona Marovića, te neuropsihijatra prof.dr.Ivana Urlića. Umanjenje životnih aktivnost tužitelja zbog pretrpljenog zlostavljanja procijenjeno je na 25 posto.
Početkom listopada država je nagodbom pristala isplatiti i 100 000 kuna odštete bivšem šefu splitske Vojne bolnice dr.Dušanu Parpuri. On je bio zatvoren od 12. lipnja do 19. kolovoza 1992. godine, i to nakon što je iz JNA prešao u HV, uz čin brigadira.
Time se ukupni iznos odšteta za zlostavljanja u Lori, u kojima su dvojica nezakonito pritvorenih, Nenad Knežević i Gojko Bulović i ubijeni u pokušaju bijega, popeo na oko četiri milijuna kuna. Taj novac država pokušava naplatiti od pripadnika Vojne policije osuđenih za zlostavljanja zatočenika.
Temelj privođenja brojnih Srba sa šireg splitskog područja bio je iskaz Petra Novakovića, mještana Broćanca sklonog alkoholu, u kojem detaljno objašnjava pripreme navodne pobune. Navodne stoga, jer u pretresima kuća nije pronađen niti jedan metak od silnog arsenala kojege je Novaković pobrojio.
Kasnije je medijima pojasnio da je iskaz potpisao pod silnim batinama. Tog iskaza u spisima nigdje nema, a istragu je tada, 1992. godine, vodio tadašnji zamjenik Vojnog tužitelja Mladen Bajić. Privođenja u Loru su se odvijala od lipnja do kolovoza 1992. godine. Civili su cijelo to vrijeme dovođeni u vojni zatvor, iako je tadašnji vojni istražni sudac naložio pritvaranje u civilni zatvoru na Bilicama, i iako su dvojica ubijena već u lipnju.
Koliko je vjerodostojan svjedok Novaković bio, donekle pojašnjava i činjenica da je u proljeće 2012. u krajnje pijanom stanju ubio nožem susjeda. Osuđen je, nakon nagodbe s Državnim odvjetništvom, na deset godina zatvora.
Povezani tekstovi
