Udruge za ljudska prava upozorile su na nedostake u suđenjima za ratne zločine na hrvatskim sudovima koje monitoriraju.
U dvadeset godina suđenja za slučaj „Koranski most“ – ubojstvo 13 zarobljenih lokalnih Srba mobiliziranih u JNA - žtrtve su zaboravljene, a sud svo ovo vrijeme nije zločin istražio do kraja, upozorile su nevladine udruge koje monitoriraju suđenja za ratne zločine.
Ne vjeruje se preživjelima koji kažu da je na njih pucalo više osoba, a ne samo optuženi Mihajlo Hrastov, i ne želi se postaviti pitanje odgovornosti onih koji su tada sjedili u karlovačkoj policiji i u hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova.
„Nije se iskoristilo šansu da se utvrdi što se dogodilo i tko su sudionici događaja od 21. 9. 1991. godine na Koranskom mostu koji je obilježio i Karlovac, koji je obilježio Domovinski rat, koji je obilježio živote ljudi koji su tu bili, Mihajla Hrastova, ali i živote onih koji su preživjeli i članova obitelji žrtava“, kaže Veselinka Kastratović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava.
Iako presuda od 4 godine Mihajlu Hrastovu nije pravomoćna, jer će se na nju žaliti i optužba i obrana, ona je komentirala i visinu kazne:
„Četiri godine za 13 ljudi i dvojicu ranjenih je užasno malo. Možete brojati minute koliko je za svakoga od tih žrtava dobio.“
Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava podsjetio je na slučaj Mirka Graovca koji je odležao 15 godina zbog optužbe, a potom i presude da je bio zapovjednik straže u zloglasnom logoru bosanskih Srba Manjača.
Pozitivni aspekti
Pusić je kontaktirao Ahmeda Zulića koji je kao logoraš u Manjači svjedočio na postupku protiv Radovana Karadžića, i koji se sjeća svih stražara i svih zapovjednika straže. Niti on niti druga dvojica preživjelih logoraša iz Manjače nisu se sjećali Graovca i bili su spremni posvjedočiti to pred hrvatskim pravosuđem. Pusić je još pred godinu dana o tome izvijestio hrvatsko Državno odvjetništvo, ali oni nisu reagirali.
„Uz sve ove predočene dokaze, hrvatsko pravosuđe nije pokazalo volju da pokrene reviziju ovog procesa“, kaže Pusić.
Novinare je zanimao i komentar bijega optuženika za ratni zločin silovanja u Vukovaru 1991. godine u Srbiju, neposredno prije izricanja presude na splitskom Županijskom sudu. Optuženi je lokalni Srbin koji je u mirnoj reintegraciji Podunavlja preuzet u hrvatsku policiju i otud je otišao u mirovinu.
Veselinka Kastratović upozorila je na niz propusta hrvatskog pravosuđa u ovom slučaju:
„Zašto odmah predsjednik sudskog vijeća nije obavijestio pravosudnu policiju da budu nazočni u samoj sudnici? Kako je on uopće mogao izići iz sudske zgrade? Kako je mogao izići iz Republike Hrvatske? Zar ne postoji mehanizam da se odmah javi graničnoj policiji da se tu osobu zaustavi na graničnom prijelazu?“
Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič je – govoreći o suđenjima za ratne zločine od svibnja do kolovoza ove godine 2012. - kao pozitivne aspekte istakla početak suđenja u nekoliko predmeta ratnih zločina nad Srbima poput Pakračke poljane, Siska i Kerestinca i pozitivne poruke premijerab i predsjednika Ive Josipovića na proslavi obljetnice “Oluje”. Sa druge strane, velik broj pripadnika srpske paravojske optuženih za ratne zločine nije dostupan hrvatskom pravosuđu, što zahtjeva poboljšanje regionalne suradnje.
Udruge negativno ocjenjuju pobjedu Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima u Srbiji i imenovanje Ivice Dačića za premijera.
„Tomislav Nikolić je osoba opterećena ratnom prošlošću, a Dačić je 90-tih bio bliski suradnik Slobodana Miloševića“, podsjeća se u njihovom izvješću, koje najavljuje da će to otežati regionalnu suradnju.
Povezani tekstovi
