D.I.C. Veritas

SNV, 16.04.2013., Rajko Milošević umro u zatvoru čekajući ponovljeno suđenje

U osječkoj bolnici 25. marta umro je 54-godišnji Rajko Milošević koji je u tamošnjem zatvoru čekao početak ponovljenog suđenja zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima od 1992. do 1995. godine u selu Bapska kod Iloka. Vukovarski Županijski sud 2004. ga je u odsustvu proglasio krivim i osudio za učešće u fizičkom, psihičkom zlostavljanju i protjerivanju 69 Hrvata iz Bapske na četiri i pol godine zatvora.

Kako se nije žalio, presuda je postala pravosnažna i na osnovu nje raspisana je međunarodna potjernica na osnovu koje ga je 17. avgusta 2011. uhapsila srpska policija u Šidu prilikom rutinske kontrole, a u julu prošle godine izručila ga Hrvatskoj.

Zbog pravosnažnosti presude poslat je na izdržavanje kazne u Lepoglavu, odakle je, što zakon dozvoljava, poslao zahtjev za obnavljanje krivičnog postupka. Slučaj je prebačen osječkom Županijskom sudu, jednom od četiri specijalizirana suda za procesuiranje ratnih zločina.

Milošević je prebačen u osječki zatvor, a za 3. aprila bila mu je zakazana pripremna rasprava, koju nije dočekao. Zbog karcinoma jednjaka od kojeg je bolovao više godina i otvorene rane na vratu, bio je pod stalnim liječničkim nadzorom, 24. marta uvečer počeo je krvariti, pa je prevezen i smješten u osječki KBC gdje je pred jutro umro, saopćio je osječki sud.

Priča Rajka Miloševića govori o spirali zločina na našim prostorima. Rodom je iz Šnjegavića, jednog od 26 srpskih sela smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koje je po naredbi Kriznog štaba Požege od 28. oktobra 1991. moralo biti evakuirano. U toku “čišćenja” spomenutih sela, ubijeno je 67 lica srpske nacionalnosti, prosječne starosti oko 60 godina, među kojima i Rajkova majka Mileva Milošević koja je zatim spaljena zajedno sa kućom. Za provedeno etničko čišćenje 26 sela, od kojih su 23 potpuno uništena, po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran.

Milošević se po izgonu iz Šnjegavića nastanio u Bapskoj odakle je početkom 1997. godine prešao u Srbiju i skrasio se u selu Laćarak kod Sremske Mitrovice, gdje je kao izbjeglica živio sve do hapšenja. Do sada su u Srbiji, prema podacima Veritasa, po međunarodnim potjernicama raspisanima od strane Biroa Interpola Zagreb, uhapšena 23 Srbina iz Hrvatske sa izbjegličkim statusom, koji su u Hrvatskoj, u odsustvu, procesuirani za ratne zločine. Od njih se sedmorici sudilo ili sudi pred Većem za ratne zločine u Beogradu, nakon što je hrvatska ustupila njihove predmete srpskom pravosuđu, trojica su izručeni, a jedan čeka izručenje u Hrvatsku. Za jednog je postupak još u toku, dok su za ostale postupci izručenja obustavljeni.

Na osnovu međunarodnih potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svijeta je do sada uhapšeno 117 Srba iz Hrvatske, od kojih je 35 izručeno Hrvatskoj. Od njih su sedmorica do sada oslobođeni optužbe, dok je protiv osmorice optužba odbijena ili je postupak obustavljen nakon prekvalifikacije djela ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posljedicu gubitak obeštećenja za vrijeme provedeno u pritvoru.

- Ovoliki broj oslobađajućih presuda i obustava postupka protiv lica sa Interpolovih potjernica ukazuje i na određenu zloupotrebu Interpola od strane Hrvatske, smatra Savo Štrbac iz Veritasa.

AUTOR: Nenad Jovanović

Zamrzivač vrijedan 600.000 kuna

Pokojni Rajko Milošević nije bio jedini optužen za ratne zločine u Bapskoj. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 20. marta osudilo je Radojka Radmilovića na tri godine zatvora zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u tom selu.
Radmilović je, zajedno s još osmoricom okrivljenih, među kojima i Miloševićem, 2004. u odsustvu proglašen krivim i osuđen na tri godine zatvora. U decembru 2011. uhapšen je u selu Martinci kod Sremske Mitrovice gdje je živio kao izbjeglica. S obzirom da nije državljanin Srbije, lani je izručen Hrvatskoj.
Sud je ostavio na snazi presudu iz 2004. godine, osim u dijelu činjeničnog opisa koji je revidiran u januaru i po kome je Radmilović, koji je u to vrijeme imao 18 godina, učestvovao u zastrašivanju i protjerivanju 69-oro Hrvata, lično istjerao jednog Hrvata iz kuće u koju se odmah uselila osoba srpske nacionalnosti iz zapadne Slavonije, prijetio jednoj ženskoj osobi da mora iseliti ili će dobiti batine i oduzeo joj zamrzivač, a nasilno je ušao u kuću jedne osobe hrvatske nacionalnosti.
- Sud u Osijeku u ovom slučaju pogriješio je što nije primijenio odredbe novog Kaznenog zakona od 1. januara ove godine, a koje idu u korist optuženih, a po kojima zastrašivanje i teror na štetu civila više ne predstavljaju modalitet počinjenja ratnog zločina. Za pljačku imovine, da bi bila karakterizirana kao ratni zločin, vrijednost otuđene imovine mora prelaziti 600.000 kuna, a zamrzivač vrijedi mnogo manje, podsjeća Veselinka Kastratović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Radmiloviću je trebalo izreći presudu u kojoj se odbija optužnica, kao što je bilo u slučaju Milana Španovića optuženog za maltretiranje mještana sela Maja kod Gline, smatra ona.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.