Konačni rezultati popisa hrvatskog državnog zavoda za statistiku pokazuju nastavak opadanja broja Srba u Hrvatskoj. Ukoliko se ovaj trend nastavi, uskoro bi se mogla obistiniti težnja nekadašnjeg hrvatskog predsednika Franje Tuđmana za svođenje srpskog stanovništva u Hrvatskoj na statističku grešku.
Nacionalna struktura stanovništva pokazuje da je Hrvata najviše (91,63%), zatim Srba (3,20%), Bošnjaka (0,62%), Cigana (0,46%), Italijana (0,36%) i Albanaca (0,36%), dok ostale nacionalne manjine ne prelaze 0,30 procenata. Katolika ima 78,97%, Pravoslavaca 3,32%, muslimana 1,32%, ateista 4,71% dok 1,72% stanovništva nije želelo da se izjasni.
Tuđmanova projekcija
Najnoviji popis pokazao je da Srba u Hrvatskoj procentualno ima 3,2%, što je daleko manje nego što je pokazao popis iz 2011. kada ih je bilo 4,6%, odnosno 186.000 ljudi. Imajući ovo u vidu, potpuno je razumljivo što se kod stručnjaka javila bojazan od ostvarivanja željene projekcije Franje Tuđmana s početka devedesetih koja je predviđala da će srpsko pitanje u Hrvatskoj biti rešeno za sva vremena kada njihov broj spadne ispod tri procenta u ukupnoj populaciji.
Tuđmanova projekcija od 3% ipak sada neće biti ni domašena ni premašena, ali isključivo zahvaljujući činjenici da je iz zemlje i veliki broj Hrvata otišao, izjavio je Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas.
Ovo je bitno pre svega iz razloga što su za taj procenat vezana i prava nacionalnih manjina.
Trojica zastupnika u Nacionalnom saboru temelje se na popisu stanovništva. Sredine u kojima neke nacionalne manjine ima preko jedne trećine, odnosno 33% kakav je bio i Vukovar, imaju takođe pravo i na svoj jezik i na svoje pismo, bar prema zakonu. U praksi je to malo drugačije, objašnjava Štrbac
Tihi egzodus
Pored etničkog čišćenja, razlog smanjenju Srba u Hrvatskoj treba potražiti i u tzv. tihom egzodusu. Od kad je Hrvatska ušla u Evropsku uniju 2013. godine, počeo je ogroman odliv stanovništva, a s obzirom na novostečenu lakoću kretanja hrvatskog stanovništva po EU, odlazile su cele porodice radno i plodno sposobnih stanovnika. Među njima je bilo i mlađih Srba, ali s obzirom na to da je njih bilo daleko manje, mnogo manje ih je i otišlo. Iz ovog razloga se, kako kaže Štrbac, ovaj popis stanovništva i očekivao sa velikim nestrpljenjem.
Imali smo godina kada je na jednog povratnika iz Srbije u Hrvatsku odlazilo po petoro ljudi. To su sve hrvatski podaci, jer svake godine njihov statistički državni zavod izbacuje informacije o migracijama prema svim državama u svetu, pa tako i prema Srbiji. Niko ne odlazi i ne beži od dobra, svi beže od zla, ističe Savo Štrbac
Jedan od povoda masovnog iseljavanja svakako je bio i taj što su Srbi u Hrvatskoj poglavito živeli u ruralnim, seoskim sredinama gde nije bilo ni struje, ni vode, ni puteva, prodavnica niti škola. Glavni problem je što i dan danas Srbi masovno žive istim načinom života.
Povratak je skoro zamro, a već godinama povratnici se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Tihi egzodus još traje. Zovemo ga tihi iz razloga što se ne beleži nigde, zato što nema kamera koje to beleže i što ljudi ne dolaze u konvojima i traktorima kao nekada, već idu redovnim prevoznim sredstvima – autobusima, taksijima, vozovima, avionima, kaže Štrbac
Milion manje Hrvata
Rezultati popisa pokazuju da je Hrvata za jedan ceo milion manje nego što ih je bilo 1991. godine. Ovaj podatak ne bi trebalo da čudi s obzirom na to da je za vreme prethodnog rata došlo do etničkog čišćenja jednog od nekadašnjih konstitutivnih naroda u Hrvatskoj.
Znamo zašto se ukupan broj stanovništva smanjio između 1991. i 2001. odnosno 2011. To su uglavnom Srbi koji se živeli u Hrvatskoj a koji su proterani, pobijeni, pokatoličeni ili pohrvaćeni u ratu devedesetih, podseća predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas – Savo Štrbac.
Srba je po popisu i službenim hrvatskim podacima 1991. godine bilo 582.000 odnosno 12,2% od ukupnog broja stanovnika. Uz ovo se i 106.000 odnosno 2% stanovnika izjasnilo kao Jugosloveni. Među tim Jugoslovenima bilo je približno 80% Srba, oko čega su saglasni svi demografi sa čitavog područja bivše Jugoslavije.
Svakodnevno nasilje
Pored toga što nemaju osnovnih uslova za život, Srbi u Hrvatskoj svakodnevno se susreću sa fizičkim i psihičkim nasiljem, kao i segregacijom koja najčešće poprima obeležja aparthejda. U toku korone prijavljeno je 400 napada godišnje, dakle više od jednog dnevno. Ipak, treba imati u vidu i to da većina Srba ni ne prijavljuje nasilje koje se nad njima vrši, te broj od 400 napada na 365 dana najverovatnije predstavlja minimum torture.
Još je veliki greh biti Srbin i pravoslavac u Hrvatskoj, što dokazuju i fizički napadi i zastrašujući grafiti, dok su verbalni napadi prihvaćeni kao nešto što je normalno, rekao je Štrbac.
Pored svakodnevnog nasilja, Srbi u Hrvatskoj nemaju ni rešeno pitanje vraćanja stanova, teško ostvaruju statusna prava, među kojima i pravo na državljanstvo, suočavaju se sa problemima vezanim za radni staž, neisplaćene penzije tokom rata i još mnogo čime, čineći i broj od 3,2% Srba u Hrvatskoj zadivljujućim.
Milica Trklja
Povezani tekstovi
