BEOGRAD – Broj Srba u Hrvatskoj veći je nego što je Informaciono-dokumentacioni centar “Veritas” predviđao, s obzirom da se u Hrvatsku poslije “Oluje” vratilo staračko stanovništvo i da je broj onih koji iz Srbije odlaze u Hrvatsku dvostruko manji nego obrnuto, izjavio je Srni direktor “Veritasa” Savo Štrbac.
Komentarišući rezultate prošlogodišnjeg popisa u Hrvatskoj, prema kome u Hrvatskoj živi 186.633 Srba ili 4,36 odsto, što je za 15.000 manje nego prije deset godina, Štrbac je rekao da je očekivao da će njihov broj biti i manji.
“Prema podacima Statističkog zavoda Hrvatske, od 2002. godine do 2009. godine u Hrvatsku se vratilo 11.000 Srba iz Srbije, a dvostruko više njih otišlo je za Srbiju. Nakon `Oluje` u Hrvatsku se vratila staračka populacija, koja nestaje, tako da je sve upućivalo na to da će ih biti manje”, objasnio je Štrbac.
Kao jedino objašnjenje za neveliko smanjenje broja Srba u odnosu na prognoze, Štrbac navodi da se određeni broj Srba na prethodnom popisu nije tako izjasnio iz straha, a što su sada učinili, zahvaljujući između ostalog i jakoj kampanji SPC i srpskih udruženja da to učine.
Štrbac je podsjetio da je 1991. godine u Hrvatskoj bilo 582.000 Srba i da su činili 12,2 odsto stanovništva, kao i da su se mnogi Srbi izjašnjavali kao Jugosloveni, kojih je prema istom popisu bilo 106.000.
“To znači da je od 1991. godine 400.000 Srba nestalo iz Hrvatske”, rekao je Štrbac.
On je dodao da se iz rezultata popisa vidi da svi napori koje je međunarodna zajednica ulagala, obnove kuća Srbima i stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava, nisu doprinijeli povećanju već, naprotiv, smanjenju njihovog broja.
“Ova brojka je mene pomalo ugodno iznenadila. Očekivali smo da je dostignuta granica od tri odsto, čime bi bio ostvaren Tuđmanov plan iz devedesetih godina /20. vijeka/ da će sa tri procenta za sva vremena biti riješeno srpsko pitanje u Hrvatskoj, kao remetilačkog faktora i pribojavao sam se toga da će taj procenat biti i premašen”, istakao je Štrbac.
On smatra da na povratku nije urađeno dovoljno i kako kaže, sada izgleda kao da je više ljudi radilo na povratku i primalo platu za to, nego što se ljudi vratilo.
“Mladi se nisu smjeli vratiti zbog straha od sudskih procesa za ratne zločine, nisu imali garantovan posao, onima koji su se bavili poljoprivredom su uništena imanja, ostali su bez poljoprivrednih strojeva, bez radne i rasplodne stoke. Ako im je i obnovljena kuća, ne može se živjeti od zidova, zbog čega se mlađa poluacija nije vraćala, iako je mnogo ulagano u povratak”, naveo je Štrbac.
Povezani tekstovi
