D.I.C. Veritas

Večernje novosti, 07, 06, 2023, HRVATI OTIMAJU ĆIRILICU: I Miroslavljevo jevanđelje tretiraju kao svoj rukopisni spomenik s kraja 12. veka

INICIJATIVA za izučavanje ćirilice kao starog hrvatskog pisma u školama u Hrvatskoj još jedan je pokušaj da se srpsko kulturno nasleđe proglasi – hrvatskim. Reč je, zapravo, o jednoj od igara koja služi tome da se celokupno srpsko pisano srednjovekovno nasleđe proglasi, takođe, hrvatskim.

Ovako stručna javnost u Srbiji ocenjuje navode tamošnjeg akademika Stjepana Damjanovića da bi učenici u Hrvatskoj trebalo da uče ćirilicu u školama i da znaju ovo pismo. Obrazlažući ovu inicijativu, Damjanović je rekao da je potrebno razviti svest da se kroz vekove veliki deo hrvatskog naroda služio ćirilicom.

Damjanović se pozvao i na to što su se ćirilicom služili bosanski franjevci koji su bili Hrvati i katolici.

Odgovarajući na ove navode iz komšiluka, dr Vladan Jovanović, sa Instituta za srpski jezik SANU, kaže da je ovako navedeno obrazloženje zasnovano, zapravo, na tamošnjoj propagandnoj interpretaciji ćiriličke kulturne baštine rimokatolika, koju oni nesavesno poistovećuju sa savremenim Hrvatima danas.

- Akademik Damjanović je istakao samo bosanske franjevce, a izostavio da pomene i mnogo širi prostor današnje Hrvatske na kojem je korišćeno srpsko ćiriličko pismo, iako znamo da je znatan deo predaka današnjih Hrvata rimokatoličke veroispovesti u prošlosti sebe smatrao Srbima, a svoj jezik i pismo nazivao srpskim – naglašava Jovanović. – Na taj način se nedvosmisleno poseže za srpskim kulturnim nasleđem na područjima u kojima su živeli i stvarali Srbi rimokatoličke veroispovesti, pri čemu treba naglasiti i to da su njihovi preci u nemalom broju slučajeva bili pravoslavni.

A Sreto Tanasić, predsednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika, kaže da se vest o ideji da se u hrvatskim školama počne učiti ćirilca može shvatiti kao spoznaja o činjenici da je na području današnje države Hrvatske stvoreno veliko i značajno srpsko pisano nasleđe na srpskoj ćirilici.

I u BiH prisvajaju srpski jezik

LINGVISTI upozoravaju da se i u BiH odvija sličan proces prisvajanja srpskog jezika i pisma.

- Bošnjaci se preterano i ne trude da tzv. bošnjački/bosanski jezik bude posebno različit od srpskog na bilo kom nivou osim leksičkog, gde pojačanom upotrebom orijentalizama žele da pokažu da su u pitanju različiti jezici i različiti standardi – ističe prof. Aleksandar Milanović. – Ostaje na sudu slavistike i sudu lingvistike da procene šta je čiji istorijski spomenik”.

A dr Vladan Jovanović podseća da je sve do 18. veka u zapadnoj istoriografiji o Bosni, u kojoj su Franjevci koristili ćirilicu, govoreno kao o srpskoj zemlji.

- Svoj jezik stanovnici Bosne, uključujući pripadnike svih vera, sve do austrijske propagande nazivali su srpski, kao i svoje ćiriličko pismo – kaže dr Jovanović.

Stvarali su ga, kaže Tanasić, Srbi pravoslavci i Srbi katolici, a kasnije su ovi drugi primorani da prime latinicu.

- Dobro je da se poznaje i poštuje nasleđe svih građana Hrvatske, a na srpskoj ćirilici u prošlosti su stvarali i neki Hrvati – kaže Tanasić. – Drugo, i u novije vreme Srbi u Hrvatskoj su stvarali i na srpskoj ćirilici, to ne treba zanemarivati. Pored ovoga, zbog pogrešnog odnosa prema srpskoj ćirilici nekih političkih snaga u novije vreme, kod jednog broja hrvatskih građana razvio se negativan stav prema pismu njihovih sugrađana. Nekim čak smeta i kad vide natpise na ćirilici tamo gde prema hrvatskim zakonima treba da budu. Ovim potezom vlasti vremenom bi se i takav odnos eliminisao, što je poželjno i dobro za hrvatsko društvo.

Da bi, posle svih lupanja ćiriličkih tabli, zabranjivanja ćiriličkog pisma u Vukovaru, ali i na drugim prostorima, uvođenje ćirilice u hrvatske škole bilo apsurd nad apsurdima, smatra profesor istorije jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu Aleksandar Milanović.
Propaganda

JASNO nam je odavno da se u određenim hrvatskim propagandnim krugovima istorijskojezičke činjenice prilagođavaju i interpretiraju prema njihovim savremenim potrebama i interesima, što s naukom i činjenicama nema nikakve veze – ističe dr Jovanović.

- Ne bi trebalo isključiti iz vida da brojni hrvatski lingvisti deo srpskog kulturnog nasleđa smatraju hrvatskim, pa se tako sve češće dešava da se i Miroslavljevo jevanđelje tretira kao hrvatski rukopisni spomenik s kraja 12. veka – upozorava prof. Milanović. – S jedne strane niko ne može sporiti da se makar delić hrvatskog nasleđa može tretirati kao nasleđe nastalo na ćiriličkom pismu, ali to ne bi trebalo mešati sa nasleđem koje pripada Srbima.

Profesor Milanović navodi da se standardni jezik kod Hrvata veoma malo razlikuje od onoga što je standardni srpski jezik, a kad govorimo o narodnim govorima, onda bi se mogla voditi jako duga polemika šta su zapravo hrvatski govori, a šta možda i nisu.

 

Lj. Begenišić

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.