Jurica Kerbler – Od stalnog dopisnika Novosti ZAGREB
DOK je ćirilica doslovno prognana iz Vukovara, vodeći hrvatski lingvist i jedan od tvoraca zakona o jeziku Stjepan Damjanović tvrdi da je treba uvesti u škole. Ali, novi zakon koji bi uskoro trebalo da bude usvojen, ipak je mnogo rigidniji i striktno propisuje da je u Hrvatskoj u upotrebi isključivo hrvatski jezik i latinično pismo. Zakon o jeziku predviđa Veće za hrvatski jezik, koje će biti zaduženo da prati da li se zakon sprovodi i ko ga krši. Takođe, daje mogućnost nacionalnim manjinama da koriste “svoj” jezik, pa tako i ćirilično pismo, ali kako će to ubuduće izgledati u praksi niko ne zna.
Burne su reakcije bile za vreme javne rasprave o zakonu o jeziku, pa su mnogi kritikovali “jezično čistunstvo”, koje Hrvatsku vodi među one zemlje koje rigidno gledaju na jezik, a po mnogima uvlače i elemente politike u jezičku problematiku. Mnogi su shvatili donošenje zakona kao borbu protiv srbizama, a posao na izradi zakona je poveren desno orijentisanoj Matici hrvatskoj i akademicima iz HAZU.
Prvi nacrt zakona je predviđao i “jezičku policiju” i stroge kazne za svakog ko zakon prekrši i govori drugačije nego što zakon propisuje, ali se od toga odustalo. Neće biti lako ni Hrvatima, jer zakon ukida i reči na koje su svi naviknuti i promoviše nove, većinom nakaradne.
U 30 škola na našem pismu
NA sreću, u tridesetak škola u Hrvatskoj neguje se jezik i pismo Srba u Hrvatskoj i nastava prilagođava srpskoj deci, sa udžbenicima pisanim i na ćirilici. I to je, valjda, nešto, bez obzira na to što su vremenom zamrle inicijative o vraćanju ćirilice u sve hrvatske škole, kad već ovo pismo ne može da bude na groblju.
A šta će biti sa ćirilicom, kada, očito, sve više ima pokušaja da se “protera” iz Hrvatske, pa čak i sa groblja, što se videlo u slučaju naredbe komunalnog preduzeća Vrsi kraj Zadra? Direktor Zdenko Kojić napisao je famozni dopis srpskoj porodici da “pod hitno” ukloni nadgrobnu ploču na ćirilici ili će silom biti uklonjena. Pozivalo se na ustavni zakon koji omogućava upotrebu ćirilice tamo gde Srbi čine trećinu stanovništva, a u Vrsima to nije slučaj. Kao toliko puta do sada, slučaj je bio dva-tri dana tema o kojoj se govorilo, a onda je – zaboravljen.
- Žalosno je da smo od razbijanja ćiriličnih tabli došli do zabrane ćirilice i na grobljima – kaže Zoran Pusić, predsednik Antifašističke lige. – U Hrvatskoj postoji etnički proizvedena netrpeljivost, a to nije demokratija.
I lider Srba u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, koji predvodi najveću srpsku stranu SDSS, smatra da je na primeru rata protiv ćirilice na grobljima povređen ustav i konstatuje da očito ima onih kojima ćirilica kao pismo smeta.
Ustavni zakon iz 2002. u prvo se vreme sprovodio u više gradova i opština u Hrvatskoj gde je Srba bilo bar trećina, a onda je usledio još jedan egzodus Srba iz Hrvatske, iz raznih razloga. Često i zbog pritisaka, napada na srpske porodice, pa je drastično smanjen i broj mesta gde danas čine trećinu. Dvojezični natpisi u hrvatskim mestima su polako nestajali, a na nož je dočekana i inicijativa o desetogodišnjem moratorijumu na dvojezičnost u Vukovaru.
Na silu su menjani statuti i promovisan hrvatski jezik i latinično pismo kao jedini u Hrvatskoj. Najdrastičnija je bila hajka na ćirilicu u Vukovaru, gde su na silu razbijane i skidane dvojezične table. U nekim mestima sa srpskom većinom nije bilo divljačkog napada na ćirilicu, ali je u Krnjaku tokom noći skinuta dvojezična tabla. Dogodilo se to i u Vojniću, a više slučajeva je zabeleženo u Kninu. Nabrajati bi se moglo unedogled. Uzalud je koalicioni partner vladajućeg HDZ-a Pupovac ukazivao da je ćirilica sastavni deo tradicije i života Srba u Hrvatskoj i da je ćirilično pismo civilizacijska tekovina slovenskih naroda i pismenosti, uključujući hrvatski narod “u jednom delu njegove istorije”.
Upravo je ta činjenica otvorila još jedan front među lingvistima, jer je promovisan pojam “hrvatske ćirilice”. Stručnjaci za jezik, pre svega desno orijentisani, tvrde da se ćirilicom pisalo u Dubrovniku, Makarskoj, Skradinskoj biskupiji i Splitskoj nadbiskupiji, “a da su hrvatsku ćirilicu prisvajali srpski jezikoslovci”.
Svaki čas bukne rat hrvatskih i srpskih lingvista na tu temu, a desničari u Hrvatskoj se ionako ne obaziru na istoriju i nauku, već uporno smatraju i progone ćirilicu kao “neprijateljsko pismo”, koje je u Vukovar “stiglo na tenkovima”.
- Politika se ne sme mešati u jezik – smatra ugledni stručnjak Željko Jozić, koji vodi i Institut za hrvatski jezik.
Povezani tekstovi
