SUTRA se navršava 28 godina od ubistva srpskih civila u Varivodama kod Knina, a za ovaj zločin pripadnika hrvatskih snaga još niko nije optužen pred sudovima u Hrvatskoj, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”.
U selu Varivode ubijeni su Jovan Berić /75/, Špiro Berić /55/, Radivoj Berić /69/, Marija Berić /69/, Mirko Pokrajac /84/, Dušan Dukić /59/, Marko Berić /82/, Milka Berić /67/, Jovan Berić /56/ i Uglješa Ilijašević /54/.
Tijelo Ilijaševića je pronađeno kasnije i njegovo ime nije upisano na spomenik žrtvama iz Varivoda.
Mjesec dana ranije, 27. avgusta, u obližnjem selu Gošić ubijeno je sedam srpskih civila – Savo Borak /70/, Vasilj Borak /68/, Grozdana Borak /75/, Marija Borak /81/, Kosovka Borak /77/, Milka Borak /75/ i Dušan Borak /56/.
Zločin u Varivodama se dogodio dva mjeseca nakon Pogroma „Oluja“. U Varivodama i Gošiću ni u vrijeme rata niti u vrijeme ubistava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.
Mještani ovih sela nisu htjeli da napuste svoja ognjišta i povjerovali su pozivima tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da svima koji nisu „okrvavili ruke“ garantuje imovinsku i ličnu sigurnost.
Svi srpski civili su ubijeni vatrenim oružjem iz neposredne blizine u svojim dvorištima, na kućnom pragu ili u kućama.
U namjeri prikrivanja zločina, hrvatska policija ih je tajno pokopala na kninskom groblju pod oznakom „nepoznat“, iako su znali njihov identitet.
Njihova tijela su u proljeće 2001. godine ekshumirali haški istražioci među više od 300 posmrtnih ostataka žrtava stradalih tokom i nakon Pogroma „Oluja“ koji su pokopani na kninskom groblju.
Porodice su ih identifikovale 2002. godine, a sahranjeni su u rodnim selima, gdje su im opština Kistanje i Srpsko narodno vijeće podigli spomenike koji su već više puta skrnavljeni.
Pod pritiskom međunarodne zajednice i organizacija za zaštitu ljudskih prava, ova ubistva su relativno brzo procesuirana, tako da je Županijsko državno tužilaštvo u Zadru već 1996. godine podiglo optužnicu protiv šestorice bivših hrvatskih vojnika Nikole Rašića, Ivana Jakovljević, Pere Perkovića, Ivice Petrića, Zlatka Ladovića i Nediljka Mijića zbog krivičnog djela ubistva iz koristoljublja.
Iako su četvorica optuženih u istrazi priznala počinjenje djela, Županijski sud u Zadru 1996. godine sve oslobađa optužbe u „nedostatku dokaza“.
Vrhovni sud Hrvatske je ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje.
Tokom ponovljenog suđenja pred Županijskim sudom u Šibeniku, zastupnik optužbe je 13. februara 2002. godine odustao od optužnice protiv svih optuženih, uz obrazloženje da su došli do saznanja ko bi mogao da bude počinilac ubistava u Varivodama i Gošiću, najavivši novu istragu.
Međutim, ni 28 godina od zločina, nema ni optuženih ni osuđenih za ubistva civila u Varivodama i Gošiću, kao ni za mnoga druga ubistva srpskih civila u susjednim selima u periodu nakon Pogroma „Oluja“.
Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 1991. godine, u Varivodama je živjelo 477 žitelja, i to 472 Srbina, dva Jugoslovena, jedan Hrvat i dvoje ostalih, dok je u Gošiću živjelo 107 žitelja, i to 106 Srba i jedan ostali.
Popis stanovništva u Hrvatskoj iz 2021. godine pokazao je da je u Varivodama živio 61 žitelj, a u Gošiću 21, bez podataka o nacionalnoj pripadnosti, navode iz „Veritasa“.
(Srna)
Povezani tekstovi
