- Stajao sam na stajalištu na Mažuranićevom trgu. Taman sam zatvorio vrata i namjeravao sam krenuti kada se začula eksplozija – posvjedočio je Milan S.
Bila sam u parku na Mažuranićevom trgu s kćeri koja je tada imala dvije i pol godine. Bila je na toboganu kada je pala granata. Shvatila sam o čemu se radi te sam zgrabila dijete i počela sam trčati u kontra smjeru od stana u kojem sam živjela. To se pokazalo dobrim jer je dijete bilo s prednje strane, a mene su kuglice pogodile u leđa, pa dijete nije ozlijeđeno. Ušla sam s djetetom u đački dom i tada sam shvatila da sam ozlijeđena jer su mi se svi micali s puta. U jednom sam se trenutku onesvijestila, a kada sam se probudila, bila sam na nosilima.
Brinula sam se gdje mi je dijete i svima sam ostavljala svoj broj telefona. Hospitalizirana sam i operirana, a tijekom noći stvari su se zakomplicirale jer je zbog jednog gelera došlo do unutarnjeg krvarenja - ispričala je Amira Đ., na zagrebačkom Županijskom sudu što je proživjela u svibnju 1995. na dana kada je raketiran Zagreb. Ona je bila jedna od desetaka soba koje su tog dana ranjene u raketnom napadu, kojeg je prema optužnici naredio Mile Martić.
Martić je zbog tog zločina, u kojem je poginulo sedam osoba te je pričinjena velika materijalna šteta, osuđen u Haagu na 35 godina zatvora, a u Zagrebu mu se u odsutnosti sudi zbog raketiranja Karlovca i Jastrebarskog. Osim njega optužen je i Milan Čeleketić, kojem se također sudi u odsutnosti, a on trenutačno živi u Srbiji. Osim Amire Đ., svjedočilo je još nekoliko građana koji su bili ranjeni u napadu na Zagreb, a nitko od njih, kako su izjavili na sudu, nema utvrđenu invalidnost zbog ranjavanja. Milan S. tako je posvjedočio da je tog dana bio na svom radnom mjestu u autobus ZET-a.
- Stajao sam na stajalištu na Mažuranićevom trgu. Taman sam zatvorio vrata i namjeravao sam krenuti kada se začula eksplozija. Otvorio sam vrata i pustio ljude da izađu, nakon čega sam izašao i ja. Tada me nešto pokosilo i pao sam pod autobus. Podigao sam se i ušao u Dom umirovljenika, gdje sam vidio i druge ozlijeđene ljude. Sjećam se da me jedan gospodin uhvatio ispod ruke te da smo pješke otišli do Doma zdravlja Centar gdje mi je ukazana prva pomoć. I danas imam gelere u tijelu iznad desne natkoljenice jer su liječnici procijenili da ih ne treba dirati ako nije nužno – posvjedočio je Milan S.
Povezani tekstovi
