- Oni koji su se borili za Hrvatsku zaslužuju pijetet i duboki poklon, a HOS-ovci su branili Hrvatsku od Osijeka do Dubrovnika, kaže Miljavac
Nakon niza izjava predsjednika Zorana Milanovića o znakovlju postrojbe HOS-a, politička, veteranska i medijska scena vriju, a ništa mirnije nije ni u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ). Proteklih dana, članstva u toj udruzi odrekao se prof. dr. Andrija Hebrang, pričuvni general bojnik Hrvatske vojske, ogorčen nakon što je vodstvo Zbora, kako je ustvrdio, odustalo od svojih principa i odbilo javno osuditi predsjednikov “sramni čin blaćenja legalne braniteljske postrojbe HOS-a”. Evo što o toj temi misli predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, umirovljeni general Pavao Miljavac.
Zašto je izostala reakcija Zbora na predsjednikove izjave o HOS-u?
Razgovarao sam s Hebrangom punih osam dana o tome i pokušao mu objasniti da nije dobro da se mi sada dignemo, da u ovoj situaciji korone i potresa sada još i mi dolijevamo ulje na vatru. Mislim da stvari trebamo smiriti, ali Hebrang je na kraju zatražio i da pokrenemo peticiju za opoziv predsjednika jer je Milanović za njega dezerter koji ne može biti na čelu države jer nije služio u Hrvatskoj vojsci. Iako je u godinama kada se više ne bi trebao baviti politikom, možda se gospodin Hebrang hoće više politički angažirati, pa i preko Zbora, ali to nije dobro za udrugu koja predstavlja cijeli korpus Hrvatske, neovisno o pripadnosti političkoj opciji. Zbor okuplja 80-ak generala, zapovjednika ratnih brigada i korpusa i te se ljude ne treba omalovažavati.
Nedavno ste nazočili prijemu na Pantovčaku priređenom u prigodi obljetnice Bljeska, znači li to da predsjedniku ništa ne zamjerate?
Mislim da je razgovor jedini ispravan put. Na svečanom prijemu pitao sam predsjednika je li voljan održati sastanak s članovima Zbora. Rekao je: ‘Dapače, odaberite nekoliko generala i dođite na razgovor na bilo koju temu’. Po meni, to je normalan pristup. Bolje je rješavati problem razgovorom, a ne javnim svađama i prepucavanjem, to ne vodi nikamo i to nikada nije bio moj stil. I kod predsjednika Tuđmana znalo je biti polemika, ali ako smo argumentirali, znao je promijeniti priču i odlučiti nešto sasvim drugo. Proteklih dana nije se ništa tako ozbiljno dogodilo da bi zahtijevalo intervenciju s naše strane. Izjave su izjave, ali trebamo vidjeti što je iza tih izjava. Predsjednik je brz na okidaču, nešto izjavi što ne misli da će izazvati polemike, ali s druge strane neke svoje stavove brani, on dolazi iz lijeve opcije i naravno da mu neće sjesti ni “za dom spremni” ni dizanje ruke ni simboli, a ima pravo i obvezu to braniti jer u Ustavu piše da je hrvatska država nastala na antifašizmu, a ne na drugim simbolima.
Kako ste vi doživjeli izjavu predsjednika o bacanju, odnosno micanju HOS-ove ploče, izrečenu u Jasenovcu?
Iako svatko ima pravo na svoje mišljenje, smatram da je ta izjava neprimjerena. Ja to nikada ne bih tako rekao, bacanje ploče je preoštro, ti ljudi to ne zaslužuju. Oni koji su se borili za Hrvatsku zaslužuju pijetet i duboki poklon, a HOS-ovci su branili Hrvatsku od Osijeka do Dubrovnika. Njihov stožer u Zagrebu druga je realnost. Mi u Zboru dajemo puni pijetet ljudima koji su krenuli u obranu Republike Hrvatske pod oznakom HOS-a, ali to je jedna duboka priča, nije to tako jednostavno, to je jedna velika i posebna priča koja je imala neke druge namjere. Predsjednik Tuđman ih je rasformirao kad su praktički ugrozili postojanje vlasti u Zagrebu, odnosno njega osobno. Već u prosincu 1991., kada sam bio na dužnosti zapovjednika brigade, došao je nalog o rasformiranju postrojbe HOS-a, a sam Tuđman je rekao: “Da smo bili u crnim majicama i da smo u njima ostali, ugrozili bismo međunarodno priznanje Hrvatske”, i to je činjenica. Veći dio HOS-a tu je odluku prihvatio mirno, uz obvezu isticanja znakovlja HV-a na odorama, a manji broj se demobilizirao.
Kako komentirate naprasni odlazak predsjednika s obilježavanja Bljeska u Okučanima?
Kad bih bio u toj situaciji, ja bih se poklonio žrtvi i onda bih rekao kome što ide. Ali on je takav, temperamentan, te je majice smatrao provokacijom, što i jest jer ti dečki nisu bili u HOS-u, a on je vrhovni zapovjednik. Nije dobro da se provocira državni vrh sa “za dom spremni”, ispalo je ružno, ne možemo na takav način komunicirati. Milanović je najviši predstavnik države, izabran s 52 posto glasova. Legitimno nastupa i prva zadaća mu je braniti Ustav i državu kako god se to kome činilo, je li on bio moj ili vaš kandidat nije važno, to je demokracija. Što bismo sada trebali? Ići ponovno na izbore? Nažalost, izišao je duh iz boce i sada o HOS-u žele pričati i oni koji imaju što reći i oni koji nemaju.
Zašto i danas vučemo problem koji je predsjednik Tuđman riješio prije 25 godina?
Na početku Domovinskog rata Hrvatska je bila ugrožena, nije se znalo hoće li opstati, i tko god je uzeo pušku bio je dobrodošao, ali postupno se vidjelo da ne možemo ostati opterećeni tim pozdravom na crnoj majici. Mislim da bi to trebalo objasniti ljudima i predati tu temu povjesničarima. Sada je pitanje kome ta tema služi. Iz Srbije i Republike Srpske pozdravili su taj stav predsjednika, ali istodobno su se javili i oni pojedinci iz hrvatskog društva koji misle drukčije, tako da je odmah počelo jače prepucavanje. Širi se požar i polarizacija u društvu, a to nikako nije dobro.
Što treba napraviti s insignijama HOS-a? Treba li ukloniti sporni pozdrav?
Smatram da je to dio povijesti i pozdrav kao takav treba ostati. Pod tim pozdravom se ginulo i ratovalo, neka tako i ostane, ali u povijesti. Rehabilitirati ga u modernoj hrvatskoj državi mislim da nije dobro. Ima Hrvatska vojska svoj lijepi pozdrav, “Domovini vjerni”. Ne bi trebalo stalno to potencirati i na tome stvarati probleme i nove podjele. Što se tiče ploče koja je izmještena iz Jasenovca, to je primjer kompromisa. Bila je stavljena na nekadašnju zapovjednu zgradu logora, ljudski gledano, sigurno da je izazivala svojom pojavom razne konotacije. Mislim da joj je mjesto u Novskoj. S druge strane, kad se nešto počinje braniti i malo mistificirati onda se javlja upravo suprotno. Tko danas u birtiji pjeva “Ustani bane”? Onaj tko je čak i kasnih 80-ih to zapjevao, dobio je po rebrima, i to dobro. Danas to nitko ne pjeva. Taj se pozdrav danas potencira u javnom prostoru preko raznih portala skrivenih identiteta, a pitanje je tko stoji iza cijele priče. Je li Hrvatskoj sad toliko bitno da se sad tim pozivom pozdravlja? Ne osporavam da se ginulo pod tim pozdravom, ali to treba ostaviti povjesničarima, mislim da imamo puno važnijih tema u društvu. Trebamo se okrenuti stabilizaciji političkog sustava i ekonomiji nakon koronakrize, to su puno važnije stvari.
Povezani tekstovi
