Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović ustvrdio je kako prema mišljenju ravnatelja policije sudionici svečanog obilježavanja 25. obljetnice akcije Bljesak koji su nosili majice s HOS-ovim grbom u kojem je natpis “Za dom spremni” nisu prekršili zakon.
Da su te majice, dodao je, nosili na ulicama Zagreba, to bi bilo kršenje zakona, ali u subotnjoj prigodi u Okučanima to nije bilo protuzakonito.
Decidiran stav
Glavni temelj za takvu interpretaciju je stajalište Vijeća za suočavanje s naslijeđem totalitarnih režima, savjetodavnog ad hoc tijela premijera Andreja Plenkovića. Stajalište tog Vijeća ovih je dana ponovio i njegov predsjednik, akademik Zvonko Kusić, prema čijem je mišljenju isticanje tog pozdrava dopušteno iznimno u komemorativne svrhe.
Međutim, Ustavni je sud tijekom 2016. i 2017. godine donio čak četiri odluke u kojima je zauzeo jasan, decidiran stav – javno isticanje pozdrava “Za dom spremni” i drugih simbola vezanih za NDH suprotno je Ustavu RH, i to bez iznimke. Ustavni je sud u tim odlukama konstatirao da je riječ o službenom pozdravu NDH i ustaškog pokreta “koji je iznikao iz fašizma, temeljenog, između ostalog, i na rasizmu pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije etničke i vjerske pripadnosti i predstavlja manifestaciju rasističke ideologije i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti”.
Prvu odluku o nedopuštenosti isticanja tog pozdrava u javnom prostoru Ustavni je sud donio 25. svibnja 2016. godine. Tom je odlukom Ustavni sud odbio ustavnu tužbu bivšeg čelnika Hrvatske čiste stranke prava Josipa Miljka kojom je Miljak tražio ukidanje osuđujuće presude Prekršajnog suda u Karlovcu. Prekršajni ga je sud novčano kaznio zbog izvikivanja pokliča “Za dom spremni” u parku u Slunju, na skupu kojim su HČSP-ovci komemorirali ustaškog zločinca Juru Francetića.
Tužba zatvorenika
Drugu je odluku Ustavni sud donio 18. listopada 2016. u povodu ustavne tužbe koju je podnio G. H., zatvorenik iz kaznionice u Glini, koji je tvrdio da mu je Županijski sud u Sisku povrijedio ustavno pravo na slobodu dopisivanja kad mu je zabranio da svojoj djeci i prijateljima iz zatvora šalje pismo adresirano na Nezavisnu Državu Hrvatsku i s pozdravom “Za dom spremni”. Ustavni je sud njegovu tužbu odbio zaključivši da je Županijski sud u Sisku bio u pravu.
Trećom odlukom, donesenom 8. studenoga 2016., Ustavni je sud odbio tužbu nogometaša Josipa Šimunića protiv pravomoćne presude kojom ga je Visoki prekršajni sud proglasio krivim zbog izvikivanja pozdrava “Za dom spremni” na stadionu u studenome 2013. godine.
Četvrtu je odluku Ustavni sud donio 10 listopada 2017., a njome je Općinskom vijeću Čačinci naložio da ukine odluku o imenovanju ulice u Slatinskom Drenovcu nazivom 10. travnja.
Zanimalo nas je što ustavnopravni stručnjaci misle o činjenici da se najviši državni dužnosnici pozivaju na mišljenje premijerova ad hoc savjetodavnog tijela, koje nije obvezujuće i nema pravnu snagu, umjesto da poštuju odluke Ustavnog suda koje su obvezujuće.
Voditeljica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić, vrlo je jasna.
“Pravna struka u Hrvatskoj nema nikakvih dilema, ni sadržajnih ni formalnopravnih, oko toga da je pozdrav “Za dom spremni” nedopušten. Umjesto da se isticanje tog pozdrava jasno sankcionira, baca se prašina u oči tvrdnjama da se radi “o kompleksnom pitanju koje treba razmotriti”. To nije istina. Istina je samo da ne postoji politička i državnička hrabrost da se provedu Ustav, zakoni i odluke Ustavnog suda, tj. nema političke volje za ponašanjem koje je sukladno pravnim istinama. A političke hrabrosti nema jer političke stranke manipuliraju glasovima za koje vjeruju da će ih na taj način dobiti”, tvrdi Barić.
Obvezujući stav
Đorđe Gardašević, izvanredni profesor ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, na isto pitanje odgovara: “Mišljenje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću o tome u kojim se prigodama može koristiti pozdrav “Za dom spremni” pravno ne može biti nešto na temelju čega tijela izvršne vlasti odlučuju smije li se taj pozdrav koristiti ili ne. Mišljenja Povjerenstva ne mogu biti izvor prava. S druge strane, prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu RH, odluke i rješenja Ustavnog suda su obvezujući”.
Gardašević dodaje kako je ustavna funkcija Ustavnog suda da jamči poštivanje i primjenu Ustava. Na taj su način akti Ustavnog suda, ističe, obvezujući i za sudove i za Vladu.
“U tom smislu Vlada ne samo da ne smije ignorirati prije izrečena stajališta Ustavnog suda, nego je prema Ustavnom zakonu dužna osigurati provedbu odluka i rješenja tog Suda. Prema tome, ako se u nekom konkretnom slučaju Vlada poziva na stajališta savjetodavnih tijela, a istodobno ignorira odluke Ustavnog suda, jasno je da je riječ o postupanju koje je potpuno neprihvatljivo”, zaključuje Gardašević.
Slavica Lukić
Povezani tekstovi
