D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 30.04.2014., Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba iz Zapadne Slavonije 1. i 2. maja 1995. godine (akcija “Bljesak”)

Okupacija u slikama, Pakrac, maj 1995 i logor za Srbe u Belovaru posle operacije Zpadna Slavonija,maj 1995.

Okupacija u slikama: Pakrac, maj 1995. i logor za Srbe u Belovaru posle operacije Zapadna Slavonija, maj 1995.

Prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju na srpsku oblast Zapadna  Slavonija, u sastavu RSK, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN (Sektor “Zapad”).

Protiv zapadnoslavonskih Srba (oko 15.000 žitelja sa oko 4.000 vojnika) krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga.

Narod Zapadne Slavonije, pamteći stradanja Srba u Jasenovcu, zloglasnom ustaškom logoru iz Drugog svjetskog rata, i u Pakračkoj Poljani, takođe zloglasnom “novoustaškom” logoru iz 1991. godine, krenuo je u egzodus spašavajući gole živote. Na putu prema “mostu spasa” do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su gaženi tenkovskim gusjenicama ili dokrajčivani noževima.

Na evidenciji VERITASA nalaze se imena 283 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije, od kojih su 104 civila i 11 milicionera. Među žrtvama je 55 žena, 11 lica do 18 i 73 preko 60 godina starosti. Po završetku akcije, Hrvati su pokupili 168 leševa ubijenh Srba i pokopali ih uglavnom pod oznakom “nepoznat”, od kojih je u posljednje četiri godine ekshumirano 145 posmrtnih ostataka iz grupnih i pojedinačnih grobnica, od čega je 79 identifikovano. Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina samo 122 lica, dok se među nestalima vodi još 163 lica, među kojima je 67 civila, od kojih je 28 žena.

Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena. Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitinih snaga UN i humanitarnih organizacija, preveženi u Republiku Srpsku i Srbiju, od kojih se za sve ove godine vratilo oko hiljadu i po ljudi, uglavnom starije dobi, dok su se ostali rasuli po cijelom svijetu.

Oko 1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajine (SVK) je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN-a. Hrvatski sudovi su osudili velik broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvore za svakovrsne ratne zločine, koje su izdržavali u zloglasnom zatvoru Lepoglava, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture i “konačišta za zarobljenike” Lora u Splitu.

Hrvatski generali: Petar Stipetić, Luka Džanko, Marijan Mareković, Mladen Kruljac i brigadir Gašljević, koji su, po nalogu Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka i Imre Agotića, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom “Bljesak”, još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja.

Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za ovaj zločin, kao što ni Savjet bezbjednosti nikada nije Hrvatskoj uveo kaznene sankcije zato što je kao članica UN-a izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala.

Ali je zato Haško tužilaštvo, već 25. jula 1995. godine, optužilo Milana Martića, tadašnjeg predsjendika RSK, zbog toga što je 2. i 3. maja 1995. godine „za odmazdu izdao naređenje vojnim organima RSK da granatirajuZagreb“, uslijed čega je poginulo šest civila, jer se pri tom „nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata“, za koje djelo ga je Haški tribunal pravosnažno i osudio na 35 godina zatvora.

U junu 2006. godine hrvatsko tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu za ratne zločine počinjene u ovoj akciji protiv generala Mladena Kruljca, u to vrijeme komandanta Treće gardijske brigade HV-a, i vojnika Tomislava Abramovića, koji je po naređenju Kruljca, snajperom usmrtio srpskog civila Miroslava Vučkovića iz Okučana, koju su podnijeli njihovi saborci, uz obrazloženje da se “radilo o uobičajenom vojnom postupanju u borbenom djelovanju u ratnim operacijama”. Podrugoj krivičnoj prijavi za ratni zločin počinjen nad zarobljenim pripadnicima  SVK , koju je 2012. podnijela Inicijativa mladih za ljudska prava iz Zagreba, nadležno tužilaštvo  još uvijek prikuplja informacije  o žrtvama i počionicima .

MUP Republike Srpske u toku 2008. godine podnio je krivične prijave Tužilaštvu BiH – Odeljenju za ratne zločine protiv najviših predstavnika hrvatske vojske i policije za ratne zločine počinjene nad Srbima na području zapadne Slavonije i Republike Srpske za vrijeme akcije “Bljesak”, a postupak je još u istražnoj fazi.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, u martu 2011. godine,  otvorilo je predkrivični postupak za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u selu Medari, u kojem je u akciji “Bljesak” izmasakrirano 22 žitelja, među kojima je 11 žena, dvije djevojčice starosti sedam i osam godina i dječak od jedanaest godina. Predmet je u junu 2012. godine proslijeđen Državnom odvjetništvu RH na daljnji postupak, koji je još u predkrivičnoj fazi. Ovo tužilaštvo je u toku prošle godine otvorilo predkrivični postupak za isto krivično djelo počinjeno i u selu Voćarica, u kojem je u istoj akciji i istog dana ubijeno pet srpskih civila, koji je trenutno u fazi prikupljanja informacija i dokaza.

Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 19 godina postavljamo ista pitanja:  ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata;  zar smo mi Srbi agresori i u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod; zar smo mi ratni zločinci i kad nas protjeruju sa naših vjekovnih ognjišta i kad nam uništavaju istorijske, kulturne i duhovne spomenike;  zar se mi Srbi ne želimo vratiti u svoj zavičaj i zar ne želimo sakupiti kosti mrtvih rođaka i dostojno ih sahraniti po našim pravoslavnim običajima?

Sjećanje na žrtve iz akcije “Bljesak” obilježit će, i ovoga Prvog maja, njihovi rođaci, prijatelji, saborci i sunarodnici služenjem parastosa u hramu Svetog Marka u Beogradu i u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci, gdje će, po devetnaesti put, sa “mosta spasa”, spustiti vjence u rijeku Savu.

 

Beograd i Banja Luka, 30.04.2014.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

DIC Veritas je objavio publikaciju Srpska Zapadna Slavonija – maj 1995. u kojoj možete pronaći do sada poznate podatke o ovoj hrvatskoj operaciji etničkog čišćenja Srba, do samog zatiranja.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.