D.I.C. Veritas

Vesti, 06.03.2013., Srbija ne sme da oprosti genocid

Srbi izbegli iz Hrvatske ogorčeni su najavom šefova diplomatija Srbije i Hrvatske, Ivana Mrkića i Vesne Pusić da bi uskoro moglo da dođe do povlačenja tužbe i kontratužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

- Ukoliko dođe do povlačenja tužbe i kontratužbe, problem će samo biti gurnut pod tepih i ostavljen nekim budućim generacijama, a istorija nas je naučila da su Srbi tada obično žrtve. Nažalost, plašimo se da će Krajišnici, ako se ovo pitanje reši za “zelenim stolom”, dogovorom vlasti Beograda i Zagreba, izgubiti i poslednju šansu da pred nekim međunarodnim sudom pokažu kako su i oni bili žrtve, ali i da se sazna prava istina ne samo o događajima iz devedesetih, već i iz Drugog svetskog rata kaže Milojko Budimir – predsednik Asocijacije izbegličkih udruženja iz Hrvatske.

Prema njegovim rečima, neophodno je da pre tog dogovora dve države, zaseda Skupština Srbije.

- Kao što su poslanici doneli rezoluciju o Srebrenici, tako bi trebalo da donesu i sličan akt o “Oluji”. Zapravo, neverovatno mi je da neko iz naše vlasti zaista veruje da u Hrvatskoj može imati prijatelja, a da se prethodno nije rešio nijedan ključan problem. Kako vam može biti prijatelj neko ko je iz zemlje isterao 500.000 vaših sunarodnika i čini sve da se oni ne vrate – pita se Budimir.

I predsednik Udruženja nestalih u Hrvatskoj, Čedo Marić deli ovo mišljenje, ali i napominje:
- Ukoliko Evropska unija još jednom pređe preko činjenice da Hrvatska već više od 17 godina ne čini ništa da reši problem nestalih Srba, onda će to značiti da će u ovu zajednicu biti primljena država na kojoj je gola ledina načičkana trulim krstovima – kaže Marić i objašnjava da je još 350 neistraženih grobnica nastalih posle “Oluje” koje Hrvatska nije ni počela da ispituje.

Direktor Veritasa i ekspert Tima Srbije koji je sastavio kontratužbu za genocid, Savo Štrbac ističe da bi povlačenjem tužbi Srbije i Hrvatske učinjena medveđa usluga sledećim generacijama.

- Na ovaj način ne može doći ni do pomirenja, ali ni do procesuiranja odgovornih za ratne zločine, ma koje nacionalnosti bili. Otuda je i presuda Suda pravde, ma kakva bila, bolja od odustajanja od postupka. Čak i ako taj sud presudi da nad Srbima nije počinjen genocid, on je u obavezi da kaže kako je na stotine hiljada ljudi stradalo ili proterano. Oni moraju napisati da je to bio ratni zločin i tu i jeste poenta. Hrvatska ne vodi nijedan takav proces, već na krilima oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču, pokušavaju da potpuno amnestiraju akciju “Oluja” – objašnjava Štrbac.

Igra brojkama

Štrbac izražava sumnju da će Srbija i Hrvatska ubrzati proces procesuiranja odgovornih, ali i rešiti pitanje nestalih.
- Mrkić i Pusićeva su istakli da je to prioritet, ali Srbiji praksa govori nešto drugo. Pa Srbija traži skoro duplo više nestalih nego Hrvatska. Mi potražujemo 1.950, a oni nešto manje od hiljadu. Slično je i oko procesuiranja. Hrvatske je do sada procesuirala 21.000 Srba za oružanu pobunu i oko 3.500 za ratne zločine. Trenutno vode 1.549 “aktivnih predmeta”, od čega je tek stotinjak bivših pripadnika hrvatske vojske i policije. Sve ostalo su Srbi – kaže Štrbac.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.