D.I.C. Veritas

Vesti,11.03.2014., Mora da plati Hrvatima 200.000 € što su mu zapalili i opljačkali kuću!

“Ukoliko država Hrvatska ne vrati imovinu Petru Kuniću nikada neće ući u Evropsku uniju”, grmeo je, pre dve godine, u jeku predizborne kampanje u Veljunu na Kordunu srpski lider Milorad Pupovac.

U međuvremenu Hrvatska je postala 28 član EU, Pupovac sa nestrpljenjem čeka majske izbore za Evropski parlament, sa velikim izgledima da političku karijeru završi u Briselu, a Kunić bi, baš u maju, mogao definitivno ostati bez svoje kuće u Zagorju kod Krnjaka.


Drama supružnika Kunić, Petra i Ivanke, čija borba za vlastitu imovinu traje gotovo dve decenije da bi sada, nakon pravosnažne presude, sud u Karlovcu zakazao javnu prodaju njihove kuće i okućnice za procenjenu vrednost od 200.000 evra, koja će se održati 12. maja ove godine.

Upravo taj iznos, po istoj presudi, Petar Kunić duguje sinu pokojnog Vinka Petrovića, kojeg je, posle “Oluje”, država Hrvatska uselila u njegovu kuću, koju su napustili tek 2003. godine, nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koji je presudio u Kunićevu korist, naloživši da mu se isplati odšteta od nepunih 20.000 evra.

U dogovoru sa suprugom Ivankom taj su novac i još toliko od prodaje vikendice uložili u obnovu kuće i lokala. Nameravali su da nastave porodični ugostiteljski posao, prekinut “Olujom”. Lokal im je, međutim, radio tek 15 dana, koliko je inspektorima trebalo da ga zakatanče sa obrazloženjem da je predmet sudskog spora, jer je deložirani Petrović odmah podigao protivtužbu, zahtevajući od Kunića da mu nadoknadi navodna ulaganja za vreme korišćenja njegove kuće.

Njegova priča, koju su “Vesti” pratile u svim ključnim trenucima, prevazilazi i najbolje verzije holivudskih trilera, a počela je kada su je “oslobodioci” iz “Oluje” opljačkali i zapalili.

- Posle toga mi nisu dali da se u nju vratim i godinama me šikanirali na sudu, od čega sam se razboleo. Sada sve to još moram i platiti. Pa u kakvoj ja to državi živim – pita se šezdesettrogodišnji Petar, dok razgovaramo u njegovoj porodičnoj kući, koju su sagradili njegov otac i deda, a on će je, kako sada stvari stoje, na pravdi boga, izgubiti.

Sud mu je “velikodušno” dao priliku da vlastitu kuću otkupi za 200.000 evra ili će ona biti prodata na javnoj licitaciji.

- I kada bismo imali toliki novac – reći će Petar – ne bismo ga spiskali da kupimo nešto što je generacijama nasleđivano, što je očevina.

Državna nepravda

- To je neverovatno, da će čovek izgubiti svoju kuću i imovinu i to po zakonu, a nikom ništa nije dužan – u neverici govori Rade Kosanović, bivši načelnik opštine Krnjak i aktuelni zamenik Milorada Pupovca u Srpskom narodnom veću. – Pa da je taj Hrvat i ulagao u tuđu kuću, a svi ovde znamo da nisu, ko im je to dozvolio. Ko im je dodelio tu kuću neka ih obešteti. Problem je u ovoj državi koja, dvadeset godina od “Oluje”, još istrajava na progonu Srba.

- Strašno je to kroz šta prolazimo. Da je ovo uređena država ja nisam trebao biti ni stranka u procesu. Ja tog čoveka koji mi je uselio u kuću nikada pre nisam vidio. On se razmetao tu po selu da ga je lično u moju kuću posle “Oluje” dovela Vesna Škare Ožbolt, tadašnja savetnica predsednika Tuđmana i uselila ga rečima: “To je sada tvoje i to ti je Tuđman poklonio” – priča Petar.

Kada je na karlovačkom sudu pokazao prvu presudu iz Strazbura, sudija je bacio u koš i podučio ga gde živi, da ovo nije Strazbur već Karlovac, a tu su na snazi drugi zakoni. Sada je taj Kunićev predmet na Ustavnom sudu, što je poslednja stepenica do Strazbura, ali to ne odlaže zakazanu javnu prodaju njegove kuće.

Prazna obećanja

- To je najgori šovinizam, mržnja koju je teško racionalno objasniti – ističe Petar Kunić, napominjući da posle svega kroz šta je prolazio sada strahuje za goli život i sigurnost svoje dece.
U tih dvadeset godina imao je, kaže, u nekim periodima verbalnu podršku političara, pa i hrvatskog predsednika Ive Josipovića, koji mu je lično, pre nekoliko godina, kada je sa srpskim kolegom Borisom Tadićem posetio Krnjak, obećao da će rešiti njegov problem. Ali je na tom sve završilo.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.