Mate Bašić (Croatian Herald)
Tokom poslepodneva 12. maja, oko 15 sati, grupa policajaca je redom pretraživala kuću po kuću, imanje po imanje… Sve to vreme, Dragan Vasiljković je nešto strugao u “Salemu II” i, sasvim slučajno, ništa neobično nije čuo. Kad su agenti konačno stigli i do tamo, mirno je izašao – i predao se. Stavili su mu lisice i strpali ga u maricu…
Specijalno za “Vreme” iz Melburna
Čim je uhapšen na desetmetarskoj jahti “Salem II”, Kapetan Dragan prebačen je maricom australijske Savezne policije u pratnji petnaestak do zuba naoružanih agenata u pancirkama u sidnejski Silvervoter džejl, kako ga opisuju, zatvor minimalne sigurnosti, u koji je prvi put bio dospio još 20. januara 2006. Australijski savezni ministar unutarnjih poslova Brendan O’Connor sada svakoga dana treba donijeti odluku o izručenju Republici Hrvatskoj Dragana Vasiljkovića, poznatijega pod nadimkom Kapetan Dragan, koji se u Australiji služi imenom Danijel Sneden. Kapetan Dragan uhapšen je u srijedu 12. maja oko 17 sati, u trenutku dok je radio u unutrašnjosti desetmetarske polovne jahte “Salem II” na suhom vezu “Harwood Slipwaya” u mjestu Jamba, na sjeveru države Novi Južni Vels, kojih 150 kilometara daleko od Kofs Harbur, koji se pak nalazi na sjevernom izlazu iz sidnejskih predgrađa, a gdje ga je pedesetak saveznih policajaca pokušavalo pronaći tijekom duga 43 dana prije toga.
Uoči toga, Dragan Vasiljković posljednji je put viđen na prvom danu rasprave na Vrhovnom sudu u Kanberi, u ponedjeljak 29. marta 2010. Sjedeći u pokrajnjoj dvorani s prijateljima, elegantan, ali nešto opuštenijega trbuha nego što ga je javnost naučila vidjeti na televizijskim snimkama i novinskim fotografijama prije odlaska u sidnejski zatvor, u kojemu je proveo razdoblje od 20. januara 1996. do 4. septembra 2009, kratko ošišan i prorijeđenih sijedih vlasi, pratio je tijek sjednice u kojemu je zastupnica australijskoga Državnoga odvjetništva Melissa Perry (koja je službeno zastupala Republiku Hrvatsku) iznosila razloge zbog kojih bi mogao i trebao biti izručen u RH, a njegov odvjetnik B. W. Walker razloge suprotne tome.
U glavnoj raspravnoj dvorani toga ponedjeljka poslijepodne (od 14.17 do 16.24 sata) zasjedao je Vrhovni sud u punom sastavu (C. J. French, J. Gummow, J. Hayne, J. Heydon, J. Crennan, J. Kiefel, J. Bell). Sudska rasprava na najvišoj instanci nastavljena je i sutradan ujutro, u utorak 30. marta (između 10.19 i 11.33 sata), kad su se suci povukli na vijećanje. Već u 11.44 sata, sudac French pročitao je konačnu odluku:
“Ovaj Sud je mišljenja da se mora omogućiti žalba i donijeti odluke o nalozima nižih sudova. S obzirom na predmetnu žalbu, Sud je mišljenja da odluku treba donijeti sada. Razloge za svoju odluku Sud će priopćiti naknadno.
Odluke Suda jesu:
“Žalba je omogućena uz podmirenje troškova.
Poništavaju se odluke australijskoga Saveznoga suda u njegovu punom sastavu donesene 2. septembra 2009. te odluke koje je taj sud donio 4. septembra 2009, a umjesto tih odluka, zaključuje se:
a) Uz odluku koju je donio sudac Cowdroy 3. februara 2009, zaključeno je da se potvrđuje i odluka koju je donio zamjenik predsjednika Općinskoga suda Cloran 12. aprila 2007;
b) Na zaključak naveden pod odjeljkom (a), odbacuje se žalba uz naplatu troškova.”
Tako je točno u 11.46 sati 30. marta 2010. – nakon gotovo četiri i pol godine sudovanja, od kojih je tri i pol Dragan Vasiljković proveo u zatvoru “srednje sigurnosti” Parkea u Sidneju, prošavši višekratne rasprave na svim sudskim instancama, od općinskog nivoa, preko nivoa sudova u državi Novi Južni Vels, sve do Saveznoga i Vrhovnoga suda – zaključeno da australijski Komonvelt može i treba postupiti po Interpolovoj potjernici izdanoj na zahtjev Republike Hrvatske, pa izručiti Kapetana Dragana u RH kojega je Županijski sud u Šibeniku optužio za djela počinjena tijekom rata u RH 1991. i 1993, i to u Kninu, u Bruškoj, Jukincu, Gornjem i Donjem Viduševcu te u Glini (mučenje i zlostavljanje zatvorenika, osnivanje i zapovijedanje paravojnim jedinicama, planiranje i izvođenje borbenih napada…), ali uz to, da državi Australiji mora podmiriti sudske troškove, s time da se podrazumijeva kako su iscrpljene sve postojeće mogućnosti za žalbu i kako se vrijeme provedeno u zatvoru Parklea ima smatrati tek pritvorom.
ZADOVOLJSTVO NA JAHTI: No, u trenutku kada je konačna, posve porazna odluka po Kapetana Dragana, priopćavana na Vrhovnom sudu, pravosudno-policijske službe o njegovu kretanju više nisu imale baš nikakvih podataka.
Njegova posljednja poznata adresa bila je u malom naselju Boambi, blizu Kofs Harbura, u državi Novi Južni Vels, u kući Nade Lukić-Bruce, koja je u udruženju “Srbi za pravdu i demokraciju u Australiji” bila jedan od najistaknutijih članova obavljajući dužnost portparolke. U njenoj kući je boravio tijekom posljednjih pola godine. Nadin se pokojni otac, kako je kazivala, borio u Draganovim jedinicama, pa je to bio glavni razlog njena angažmana, a njezin suprug Peter Bruce već je neko vrijeme odsutan iz doma, govore susjedi, razvedeni su. Ali, australijske novine brzo su priopćile kako upravo njezin suprug posjeduje više plovila na bliskom vezu, štoviše, vlasnik je jahti koje se iznajmljuju turistima za razgledanje kitova koji se sele uzduž Indijskog oceana od januara do avgusta, slijedeći australijsku zapadnu obalu, što se može provjeriti i na internetu….
Vasiljković je u Boambiju boravio sve od izlaska iz Parkea zatvora po odluci Saveznoga suda u septembru 2009, pa je policija sve od srijede 31. marta, na veselje tamošnjih poprilično usporenih stanovnika, gotovo svakodnevno navraćala u to maleno mjesto, raspitujući se o Kapetanu Draganu, nesumnjivo imajući u primisli kako nije riječ samo o rezervnom poručniku australijske vojske, čovjeku s iskustvom vojnoga instruktora u Africi i zapovjednika paravojnih jedinica u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, već i s osobom koja posjeduje međunarodne zrakoplovne i nautičke dozvole, ali istodobno s osobom koja govori najmanje dva jezika i koja je odrasla na gradskom asfaltu Beograda i Melburna, da se ostalo ne spominje. Riječ je, dakle, o osobi koja je istrenirana i koja se naučila podjednako dobro snalaziti kako u urbanom okolišu tako i u krajnje nepovoljnim okolnostima za život, pa je policija zasigurno razmatrala – da li se zaputio u australijska planinska ili pustinjska područja u unutrašnjosti, ili se odlučio za morska prostranstva, ili je pak jednostavno nekamo odletio? Kazuju kako su pritom podigli značajnu policijsku silu u potrazi za njim, a po sidnejskim predgrađima krenuli obavljati informativne razgovore s najistaknutijim članovima odbora “Serbs for Justice and Democracy”, od Đorđa Bubala, preko Ilije Glišića do najmanjih financijera Vasiljkovićeve sudske odiseje.
Kako se, međutim, sada može rekonstruirati, Kapetan Dragan spomenuta je 43 dana doista proveo upravo u blizini Kofs Harbura, u vodama Indijskoga oceana uz obalu Južnoga Velsa, dok su savezni policajci unosili to malo živosti u uspavani Boambi, no nikako ne uspijevajući pronaći odbjeglog Vasiljkovića – sve dok i sama Nada nije otputovala nekamo u inozemstvo. Međutim, otkrit će se kako je Kapetan Dragan za to vrijeme boravio – ni više, ni manje, već – na jahti njezina bivšega muža Petera Brucea, koju je ovaj za 40.000 australijskih dolara kupio baš 31. marta u mjestu Iluka od Johna Dickiea, koji ju je na prodaju nudio putem ibeja.
Peter Bruce, dakle, vlasnik više sličnih plovila u okviru poduzeća “Spirit of Coffs Harbour Cruises”, pred mogućim optužbama za skrivanje bjegunca, lakonski odgovara da je Danijela Snedena, za kojim je Australija izdala crvenu Interpolovu poternicu, zapravo u životu vidio svega jednom ili dvaput, te da ne zna ništa pobliže o njemu. No, dokumenti i svjedoci govore da je Peter Bruce kupljenu polovnu jahtu porinuo odmah pošto ju je kupio, makar mu je bivši vlasnik John Dickie napominjao kako bi je trebalo izbrusiti te nanijeti novi sloj zaštitne boje.
Tijekom prvih mjesec dana, jahta je kružila zaljevom oko Louer Klarensa, zajedno s Draganom Vasiljkovićem na njoj, a kada je Bruce priopćio Dickieju da bi jahta mogla krenuti i na dulji put duž zapadne obale australijskoga kontinenta, ovaj mu ju je čak pomogao prevesti do Jambe. Riječ je o jahti metalne konstrukcije, na čijim se bokovima s vanjskoga dijela nalazi cementna obloga, a gdje je na jednom dijelu otkrivena pukotina, koju je valjalo sanirati. Također – upozorio je Dickie – ukoliko se netko sprema na dulji put, valjalo bi konstruirati obimnije rezervoare za vodu i za gorivo…
Gio Carvella, suvlasnik “Harwood Slipwaya” u 150 kilometara udaljenoj Jambi, čije se poduzeće bavi održavanjem, saniranjem i rekonstrukcijom plovila, kazao je novinarima kako je Peter Bruce dovezao jahtu k njemu 7. maja, izvukao je na suho, podmirio troškove, upoznao ga sa svojim prijateljem koji će obaviti nužne radove, te kazao kako će ovaj ujedno u jahti i spavati dok bude radio. Carvelli to uopće nije bilo sumnjivo, štoviše, takvih je slučajeva bilo i ranije, a pedesetpetogodišnjak bijele kose, dugačka koraka, razmahanih ruku i tipična australijskoga naglaska, doimao se simpatično, prilično upućen u posao koji obavlja, pa čak i zanesen tim poslom, ne govoreći puno, znao bi proći tek mahnuvši usput, uostalom. Izgledao je daleko nevinije od često grubih Tonganaca i golemih tetoviranih Maora.
SVI KAPETANOVI PRIJATELJI: Tek, 12. maja, tijekom poslijepodneva, oko 15 sati, odjednom, dvadesetak do zuba naoružanih policajaca u pancirkama i u nekoliko terenskih automobila, nagrnulo je u dvorište stotinjak metara udaljena “Harwood Big River Sailing Cluba”. Staroga domara, koji je sa ženom živio u kući u dvorištu toga jedriličarskoga kluba, nasmrt su preplašili, odvlačeći ga u dno dvorišta, gurajući mu pod nos nalog za pretres i raspitujući se za nekoga Kapetana Dragana, za kojega on nikada prije nije čuo. Potom su mobilnim telefonom pozvali u Kofs Harbur zahtijevajući nalog za pretres na usidrenom teretnom brodu, pa su počeli redom pretraživati kuću po kuću, imanje po imanje… Cijelo to vrijeme, Dragan Vasiljković nešto je strugao unutar “Salema II” i, sasvim slučajno, ništa neobično nije čuo. Kad su agenti konačno stigli i do tamo, mirno je izišao – i predao se. Stavili su mu lisice i strpali ga u maricu…
Tako je okončan onaj napeti dio petogodišnje pantljičare koja se do toga uglavnom rastezala po sudovima i novinskim stranicama, no onda se pojavio podatak da je Kapetan Dragan uhapšen zapravo uz presudnu pomoć – holandske policije.
Naime, dok je njegov sadašnji odvjetnik Clive Evatt, koji ga zastupa u slučaju tužbe zbog klevete protiv lista ” Australijen” (kojega je prvostupanjski izgubio) tvrdio da on vjerojatno “kampira na nepoznatom mjestu u šumama pokraj Kofs Harbura”, kasnije ipak priznavši da je svojemu klijentu poslao poruku da će sud u slučaju ” Australijena” donijeti konačnu odluku ukoliko se on ne pojavi do 4. jula. I dok su novine nagađale kako se možda čak dokopao i Srbije (koja svoje građane ne izručuje drugim državama), po ovoj verziji njegov se prvi odvjetnik u slučaju obrane protiv hrvatskoga zahtjeva za izručenjem, Brad Slowgrove, zaputio ravno u Hag, ne bi li navodno izdejstvovao “prebacivanje” Vasiljkovićeva slučaja pred Haški tribunal…
Teško je u to povjerovati, i to iz više razloga: prvi razlog je taj što je Kapetan Dragan već bio ispitivan pred istražiteljima toga suda, kada je postignut dogovor da neće biti optuženik već svjedok protiv Slobodana Miloševića, no kada se tijekom višednevnoga suđenja, nakon jednoga noćnoga poziva Franku Frenkiju Simatoviću, Vasiljković iz svjedoka optužbe premetnuo u svjedoka obrane; a drugi, još važniji razlog jest taj da je taj sud podizanje optužnica zaključio još 2004. Premda, nagađali su oni skloniji psihologiji, nikada se ne zna što očajnu čovjeku može pasti na um…
Bilo kako bilo, kada se tijekom aprila na sidnejskom aerodromu ukazao navodni američki novinar Steve Platter, prijatelj Kapetana Dragana iz dalekoga američkog Misurija, australijska Savezna policija odmah ga je zaskočila, obilježila mu pasoš, skenirala mu prtljagu, oduzela laptop, mobilni telefon, kreditne kartice, i podvrgnula ga višesatnom ispitivanju, pa sve tako tijekom cijeloga njegova jednotjednoga boravka. Ustanovili su tada da je Platter, koji je govorio da je u Australiju došao “zabrinut za duševno zdravlje svojega prijatelja iz rata”, bio u kontaktu s Bradom Slowgroveom koji se nalazi u Holandiji, i da je “njegov prijatelj spreman da se preda Hagu, ako bi Hag to htio”. Inače, taj Slowgrove je izbrisan s popisa australijske Odvjetničke komore upravo zbog Kapetana Dragana, odnosno nakon što je sucu Prekršajnoga suda (Magistrate Court) Allanu Mooru, koji je bio donio prvu odluku o mogućem izručenju zapovjednika “knindži”, uputio pismo da “bi se (Moore) mogao suočiti s posljedicama ukoliko ne izmijeni svoju odluku”. Slowgrove se ovih dana iz Evrope još nije vratio u svoju otmjenu kuću u Raškaters Beju na istočnom dijelu Sidneja, Platter se vratio u Sent Luis, ali je u međuvremenu australijska savezna policija bezbjednosnim kanalima zatražila od holandske nacionalne policije da provjeri nalazi li se i Kapetan Dragan na njihovu teritoriju. Dobivši negativan odgovor, primili su ipak i podatak da je Slowgrove bio u kontaktu s Kapetanom Draganom koji – provjereno – još boravi u Australiji…
Je li, dakle, sve to skrpljeno na temelju prisluškivanja mobilnog telefona, ili su “prijatelji propjevali”, i nije od posebna značaja, jer se dalje sve svodilo na “zbrajanje dva i dva”. Jedino je, eto, Savezna policija pogriješila u stotinjak metara, pa su brzi momci izgnjavili jadnoga staroga domara u susjedstvu suhoga veza na kojemu je Vasiljković jahtu svojega “površnog poznanika” predano nastojao osposobiti za poduži put, recimo, tragom trenutne australijske heroine, šesnaestogodišnje Jessice Watson, koja je sama u jedrilici oplovila svijet i po povratku slavodobitno uplovila u sidnejsku luku, niti tri puna dana nakon što je Kapetan Dragan zapeo na suhom.
Razlog da ministar Brendan O’Connor još nije donio odluku (već je izjavio da će to učiniti “čim to bude praktički izvedivo”) leži u činjenici da australijski zakoni – bez obzira što je Vrhovni sud u Kanberi 30. aprila donio odluku da nema prepreka za izručenje Kapetana Dragana u RH – predviđaju mogućnost (i pravo) da on ministru unutarnjih poslova predoči argumente koji bi bili dovoljno uvjerljivi da ovaj po svojemu “diskrecijskom ministarskom pravu” donese odluku o – neizručenju. Ti razlozi mogli bi biti kako, recimo, zdravstvene prirode tako i drugovrsni, ali koji bi ministru bili dovoljno prihvatljivi da svoje “diskrecijsko pravo” uporabi. Tu bi se slučaj, međutim, ponovo temeljito iskomplicirao, gotovo do njegova vraćanja na početak, u kojemu bi se onda odlučivalo tko će mu suditi, gdje, kada, kako itd. – zbog čega je takva odluka malo vjerojatna.
Slučaj Kapetana Dragana – sve od njegove pojave u Kninu 1991. (gdje je dospio prije svega uz pomoć ljudi iz vrha srbijanske Službe državne bezbjednosti Franka Simatovića Frenkija i Jovice Stanišića, koja su obojica danas u Hagu) pa sve do danas, uglavnom je bio medijske naravi: o tom liku crtali su se u Beogradu stripovi na početku rata, srpski i strani novinari uvijek su s kamerama i kasetofonima bili blizu njega, iz različitih razloga – jednom je bio osoba zagonetne, kontradiktorne i neprovjerljive biografije, drugi je put bio iskusni svjetski avanturist i vojni profesionalac, čovjek koji je stvorio “knindže” i “Crvene beretke” iz kojih je izrasla Jedinica za specijalne operacije, treći je put bio pilot, četvrti put pomorac, peti put kriminalac, zatim čovjekoljubac i predsjednik humanitarnoga “Fonda Kapetana Dragana”, muškarac s tri braka, više muške i ženske i usvojene djece, ljubimac srbijanskih glumica, pjevačica, novinarki i sredovječnih dobrostojećih gospođa, onda predsjednički kandidat protiv Miloševića, potom haški svjedok opet protiv Miloševića, ali koji je zapravo haško Tužiteljstvo izigrao i “okrenuo naglavačke”, pa je bio informatički stručnjak u doba NATO bombardiranja Srbije, pri kraju instruktor golfa u Pertu u Zapadnoj Australiji, a na kraju borac za pravdu i demokraciju u Australiji…
Taj slučaj ima i svoju notornu dimenziju, onu u kojoj se rasprava nastoji izokrenuti na pitanje jesu li hrvatski sudovi u stanju Kapetanu Draganu suditi zbog zločina ili će mu pak suditi zbog njegove srpske nacije. No, iz australijske perspektive, on (slučaj) poprimio je daleko drastičniju dimenziju: ovdje je naime riječ o prvom slučaju u povijesti Komonvelta da će Australija uopće izručiti nekoga svojega građanina drugoj zemlji pod optužbom za ratni zločin!
Upravo stoga, brojni analitičari skloni su mišljenju kako je Vasiljkovićev četredesettrodnevni “nestanak” značio samo “kupovinu vremena”, kojoj će se pribrojiti i dani što će ih dodatno provesti u Silvervoter džejlu, zatvoru minimalne sigurnosti…
Povezani tekstovi
