Postoji osnovana sumnja da su okrivljenici od 8. listopada do 10. studenog 1991., na području općina Korenica i Rakovica, postupili protivno međunarodnim i humanitarnim propisima o zaštiti civila, odnosno da su prvookrivljenik, u svojstvu zapovjednika Općinskog štaba Teritorijalne obrane Korenica, i drugookrivljenik kao zapovjednik “Isturenog komandnog mesta” (IKM) 13. Korpusa tzv. JNA, za vrijeme koordiniranog napada paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine potpomognutih postrojbama tzv. JNA na mjesta koja se nalaze na području općine Korenica i Rakovica, kao i neposredno nakon okupacije tih prostora, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Osnovano se sumnja da, iako su znali kako pripadnici njihovih postrojbi iz raznovrsnog topničkog i raketnog oružja neselektivno uništavaju nebranjene civilne i vjerske objekte te da ubijaju preostalo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti na tom prostoru, nisu ništa poduzeli da tako nedopušteno postupanje spriječe i suzbiju, a počinitelje ubojstava civilnog stanovništva i onih koji su uništavali imovinu otkriju i kazne. U tim je napadima na tom prostoru ubijeno 29 civila, uništene su tri crkve i 57 obiteljskih kuća.
Postoji osnovana sumnja da je drugookrivljenik u navedenom svojstvu, 26. rujna 1991. naredio da se s brda Višnjevača (općina Korenica) izvrši raketni napad višecijevnim raketnim bacačem na kamp Grabovac u mjestu Grabovac gdje su bile smještene izbjeglice s područja općine Korenica. Tom je prilikom od posljedica eksplozija smrtno stradalo troje djece u dobi od tri mjeseca do osamnaest godina, dok je teške tjelesne ozljede zadobilo ukupno pet civilnih osoba.
Po saznanjima Veritas-a radi se o Bešir Draganu (1942) i Slobodanu Đorđeviću (1942)
Povezani tekstovi
