Luburićeva grobnica je uvrštena u Katalog simbola i elemenata suprotnih demokratskom sjećanju, što znači da se s nje moraju ukloniti svi profašistički simboli, uključujući veliki grb s ustaškom šahovnicom i mačem te sve natpise koji veličaju njegovu ulogu, kao i postavljanje informativnih ploča koje će objasniti njegovu ulogu u Drugom svjetskom ratu

Španjolska je vlada naredila hitno uklanjanje ustaških simbola s grobnice Vjekoslava Maksa Luburića, jednog od najzloglasnijih pripadnika ustaškog režima, na gradskom groblju u Carcaixentu u pokrajini Valenciji. Odluka je donesena temeljem Zakona o demokratskom pamćenju, kojim se nastoji spriječiti glorificiranje fašističkih i totalitarnih simbola u javnom prostoru, a mediji poput El Paísa jasno su je okarakterizirali kao znak prekida s “veličanjem fašizma” u suvremenoj Europi.

Prema španjolskom Ministarstvu teritorijalne politike i demokratskog pamćenja, Luburićeva grobnica je uvrštena u Katalog simbola i elemenata suprotnih demokratskom sjećanju, što znači da se s nje moraju ukloniti svi profašistički simboli, uključujući veliki grb s ustaškom šahovnicom i mačem te sve natpise koji eventualno ‘veličaju’ njegovu ulogu. Uz to, predviđeno je postavljanje informativnih ploča koje će kontekstualizirati povijest i zločine povezane s osobom koja počiva ispod spomenika.

Vjekoslav Maks Luburić — poznat i kao “Maks, mesar” – bio je jedan od najistaknutijih ustaških dužnosnika tijekom Drugog svjetskog rata i jedan od glavnih zapovjednika sustava koncentracijskih i logora smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Njegova je odgovornost za vođenje logora Jasenovac, gdje je od 1941. do 1945. ubijeno gotovo sto tisuća Srba, Židova, Roma i političkih protivnika ustaškog režima.

Euronews piše da je Luburić sudjelovao i u genocidnim aktivnostima koje su šokirale čak i zapovjednike Trećeg Reicha, a dokumenti iz vremena rata navode da se sam opisivao kao “ratni zločinac milošću Božjom”.

Nakon kraja Drugog svjetskog rata, Luburić je pobjegao iz Europe i sklonio se u Francovu Španjolsku, gdje je pod lažnim imenom (Vicente Pérez García) živio desetljećima pod zaštitom režima, unatoč svojim ratnim zločinima. Tamo je vodio i politiku ekstremističkih emigrantskih krugova i propagandu.

Španjolski mediji vide ovaj potez kao akt obrane demokratskih vrijednosti i istine o prošlosti, dok kritičari podsjećaju da je suočavanje s poviješću nužno i bez kompromisa

U 1969. godini Luburić je ubijen u svojoj kući u Carcaixentu. Mediji tvrde da ga je glave došla Služba državne sigurnosti, mada ima i drugačijih tumačenja s obzirom na brojne svađe unutar emigranstkog ustaškog pokreta tih godina.

El País naziva odluku vlade “pravednom” i podsjeća da je spomenik bio vidljivo mjesto s obilježjima koja su jasno povezana s ideologijom ustaškog i fašističkog režima, simbolima koje moderna demokratska država ne može tolerirati.

Prema izvještajima, poput onog španjolskog Radio Valencia, mjera je donesena kao dio zakona iz 2022. kojim se nastoji ukloniti ili kontekstualizirati sve relikte totalitarnih režima na španjolskom teritoriju, poput spomenika, natpisa i simbola, koji bi mogli služiti kao glorifikacija represivnih politika prošlosti.

U izvještajima se također navodi da su Luburićevi simboli desetljećima služili kao mjesto “hodočašća” ekstremnih emigrantskih krugova i da su izazivali nelagodu među lokalnom zajednicom i antifašističkim organizacijama, dok su dosadašnji pokušaji ekshumacije bili sprečavani.

Španjolska odluka nije samo administrativna. U kontekstu aktualnih debata o suočavanju s nasljeđem totalitarnih režima, ona predstavlja jasan signal da države europskog demokratskog poretka ne žele dopuštati javno slavljenje osoba povezanih s genocidom, rasizmom ili fašističkom ideologijom. Španjolski mediji vide ovaj potez kao akt obrane demokratskih vrijednosti i istine o prošlosti, dok kritičari podsjećaju da je suočavanje s poviješću nužno i bez kompromisa.

Iza ove odluke stoji snažna politička i moralna poruka: ne smije se relativizirati odgovornost za masovne zločine i genocid. Uklanjanje simbola s Luburićeva groba u Španjolskoj predstavlja čin koji se tiče ne samo jedne osobe ili jedne zemlje, nego cijele Europe — njezinog odnosa prema vlastitoj mračnoj prošlosti i sustava vrijednosti koji danas brane ljudska prava, sjećanje i dostojanstvo žrtava. Hrvatska bi svakako mogla naučiti određene lekcije iz takve odluke.