Ništa ne može da izbriše sjećanje na današnji dan prije 21 godinu, kaže Mile Rujak. U izbjegličkoj koloni iz Benkovca, našao se sa ženom i dvije kćerke. Sa porodicom na traktoru, uputio se ka slobodi. Put je trajao deset dana.
“Tužno i nezaboravno. Djeca su bila jako mala, možda četiri godine, tako, blizanke imam. Putovali smo deset dana do Banjaluke, sigurno. Tu sam se zaustavio, nisam išao nigdje. Ostao sam iz razloga, jer sam mislio da ćemo se vraćati u Krajinu”, priča Mile Rujak.
Preko mosta na Uni, oko 100.000 Srba, uspjelo je da pređe i uđe u novi život. Zato ga i zovu most spasa.
Sa druge strane Une, protjerane iz Hrvatske, dočekala je vojska Republike Srpske. S njima je, kažu, ostao i narod.
“Mi smo smogli snage, i ako poprilično razbijeni, smogli smo snage da se konsuldujemo i da pružimo otpor i da ustavimo ofanzivu na teritoriji opštine Novi Grad. Iako su dijelovi opštine Novi Grad bili pod okupacijom u kontra ofanzivi, mi smo vratili sve teritorije opštine Novi Grad”, izjavio je Milorad Agbaba, član Boračke organizacije Novi Grad.
U pomen na sve stradale, služen je parastos u Hramu u Novom Gradu, nakon čega su zapaljene svijeće u ulici kojom su prošle krajiške izbjeglice, a zatim je spušten vijenac sa mosta spasa. Na pomenu i gost iz Sarajeva.
“Mi borci želimo, mislim da možda možemo simbolički poslati poruke pomirenja, da želimo nekakve drugačije odnose, i to nam je prije svega poruka, da želimo poslati ljudima želju da na neki način nađu smiraj u svojim srcima zbog stradalih i da se zajedno borimo za pravdu svih nas tu”, kaže Adnan Hasanbegović, centar za nenasilnu akciju, mirotvorna organizacija Sarajevo.
Desetine građana položilo je cvijeće na spomeniku u Tunjici i spomen Krstu u Svodni, mjestu gdje je izbjeglička kolona bombardovana, bježeći iz Krajine.
Povezani tekstovi
