Što se događa s organizmom ako se ne tretira zloćudni tumor? Umire u teškim mukama, razdiran metastazama. Stoga je, kad se donese ovako mučna dijagnoza, nužno što prije pristupiti uklanjanju maligne nakupine stanica, uglavnom agresivnim putem – kirurškim nožem ili kemoterapijom.
Predsjednik Glavnog odbora Hvidre Josip Periša kazao je ovog vikenda da je Milorad Pupovac zloćudni tumor na najosjetljivijem dijelu tijela Republike Hrvatske.
Ako nekome nije dovoljno jasno, Periša je u istom istupu za Pupovca kazao da “provodi projekt SANU2 Dobrice Ćosića” i da je “produžena ruka politike Velike Srbije”, za članove SDSS-a da su “velikim dijelom četnici”, te pozvao DORH da konačno istraži Pupovčeve izjave u stranim medijima.
Uz slabo uvijenu prijetnju – ako se to ne dogodi, u Hvidri će smatrati da “Pupovac nije jednak pred zakonom kao i drugi građani Hrvatske i da je to na neki način poziv na anarhiju”.
Danas nema Miloševića. Aleksandar Vučić može Hrvatsku napasti samo na kompjuterskoj igrici. Nema JNA. Nema tenkova, oklopnih vozila, dugih cijevi i pješadije vojske koja se stavila u službu osvajačkih apetita Beograda. Nema balvana na cestama. Ima, jebi ga, međutim još Srba u Hrvatskoj
Zvuči kao dosta dobra pokazna vježba za poticanje društvene klime u kojoj napadi poput onih u Uzdolju na ljude koji su u kafiću gledali utakmicu Crvene Zvezde, postaju normalna atmosferska pojava. Kad se ovako navlače oblaci, tu i tamo će pljusnuti koja teleskopska palica.
Ukoliko je netko pomislio kako je Periša pretjerao u soliranju i kako nije moguće da udruga vojnih invalida Domovinskog rata koju vodi HDZ-ov saborski zastupnik Josip Đakić može zastupati ovako zapaljivo opasne stavove sa samog ruba govora mržnje, propustio je današnje službeno priopćenje Hvidre.
Priopćenje koje je podsjetilo na kuhanje protusrpske atmosfere u javnosti s početka devedesetih, samo što se ona tad mogla (pokušati) pravdati Slobodanom Miloševićem, tenkovima JNA ukopanim u Hrvatskoj i balvanima na cestama. Tad se, primjerice, u nekim poduzećima organiziralo potpisivanje izjava o lojalnosti hrvatskoj državi na koje su svoja imena trebali staviti zaposleni Srbi.
Danas nema Miloševića. Aleksandar Vučić može Hrvatsku napasti samo na kompjuterskoj igrici. Nema JNA. Nema tenkova, oklopnih vozila, dugih cijevi i pješadije vojske koja se stavila u službu osvajačkih apetita Beograda. Nema balvana na cestama. Ima, jebi ga, međutim još Srba u Hrvatskoj.
E njih, građane srpske nacionalnosti u Hrvatskoj – i to sve – Hvidra poziva da osude postupke Pupovca “kao i njegove sramotne izljeve i govore mržnje prema hrvatskoj državi i svim njenim građanima”. (Tehnička informacija – popisnih lista zasad nema)
Predsjednika SDSS-a terete za blaćenje vrijednosti Domovinskog rata i negiranje velikosrpske agresije, čime, tvrde, “krši hrvatske zakone i Ustav”. Nazivaju ga “glavnim sijateljem mržnje prema hrvatskom narodu” i “deklariranim mrziteljem Hrvatske”, te mu pokušavaju – još jedan iskušani recept iz devedesetih – dovesti u pitanje radno mjesto.
Plenković bi trebao jasno i javno osuditi Hvidru. Ionako je on glavni cilj svog tog udaranja po Pupovcu
Naime, pozvali su Filozofski fakultet da se očituje o tome što Pupovac (“takva osoba”) “godinama predaje našoj djeci kao izvanredni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu” i to baš Hrvatski jezik i književnost.
Tako se stvaraju “klimatske promjene” u Hrvatskoj, one zbog kojih povremeno pljušte teleskopske palice. Tako se kuha društvena klima čije postojanje Andrej Plenković odbija priznati, a Kolinda Grabar-Kitarović suptilno potpiruje.
Valja se samo nadati da će premijer jasno i javno istupiti barem sad, kad je na liku njegovog bliskog koalicijskog suradnika (i onima koje on zastupa) tako jasno iscrtana meta. Da će javno i jasno osuditi ovakvu retoriku Hvidre i stati u zaštitu Milorada Pupovca (uostalom, ionako je on sam, Plenković, glavni politički cilj svih udara na Pupovca). Da će isto, kvragu i glasovi na izborima, napraviti i predsjednica Republike i svi njeni protukandidati.
Jer, sljedeće stanice ovog vlaka koji juri u gustu maglu mržnje, dok strojovođa pokriva oči rukama i viče kako je vani vedro, mogle bi biti obavijene tragedijom. “Svi smo mi Milorad Pupovac” izjava je koju treba čuti dok još nije prekasno.
Jasmin Klarić
Povezani tekstovi
