Slučajeva etnički motivisanog nasilja, pretnji i govora mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj u 2015. godini, koje je Srpsko nacionalno veće u Hrvatskoj prikupilo prema prijavama pojedinaca i informacija objavljenim u medijima, evidentirano je ukupno 189, što je značajan porast u odnosu na prethodnu godinu, kad ih je zabilježeno 82. Procjenjuje se da je broj neprijavljenih napada na Srbe i njhovu imovinu višestruko veći od registrovanih.
Fizičko nasilje i dalje je prisutnije na ratom pogođenim dijelovima Republike Hrvatske gdje živi najveći broj Srba-povratnika. Ono što zabrinjava, poručuju iz SNV-a, jeste da su počinioci u najvećem broju mlade osobe, nerjetko i maloljetnici.
Odakle mlade osobe u sferi etničkih napada na Srbe kada je od okončanja rata na području Hrvatske prošlo skoro pa 21 godinu?
Savo Štrbac: Mržnja je BOLEST Foto: Štampano izdanje: „Balkan ekspres“ – glasilo srpske dijaspore u SAD i Kanadi, broj 3, leto 2016.
Odgovor leži u intenzivnoj i dugogodišnjoj indoktrinaciji omladine u mržnji prema svemu što je srpsko. Indoktrinacija se odvija prema svim uzrastima od strane svih segmenata društva: škole, crkve, porodice, medija, ulice… Škola to radi počev od vrtića, preko osnovnih i srednjih škola do fakulteta.
Crkva u Hrvata je tradicionalno jaka i riječ sveštenika se sluša bez pogovora. Prior dominikanskoga samostana u Splitu, Luka Prcela, početkom maja o.g. je na misi, koju je prenosila državna televizija, kritikovao predsjednicu sopstvene države: “Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar Kitarović izjavila da je hrvatska država, Nezavisna Država nije bila nezavisna i da je bila zločinačka. Tko ti kaže da je današnja hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od 41. do 45.?”
Hrvatski pjevač Marko Perković Tompson, poznat po otvorenom veličanju ustaštva u svojim pjesmama, zbog čega su mu neke evropske zemlje zabranile nastupe na svom teritoriju, u aprilu o.g. sudjelovao je na vjerskoj tribini za mlade u katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku tokom koje je učenicima puštena njegova pjesma “Čavoglave” koja počinje s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, koju su i mnogi učenici zapjevali, nakon čega se dvoranom prolomio gromoglasan pljesak. Tompson je pjevao i pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” u kojima se veličaju “klaonice” i “mesnice” notornih ustaških krvnika Jure Francetića i Maksa Luburića.
U aprilu ove godine u žižu javnosti dospio je dokumentarni film “Jasenovac- istina”. Film je kontraverzan po najmanje dva osnova: po drastičnom umanjivanju žrtava u ustaškom logoru Jasenovac i po tvrdnji da je taj logor djelovao sve do 1951. kao partizanski logor, u kojem je stradalo mnogo više ljudi nego za vrijeme NDH. Autori filma su poznati hrvatski nacionalisti proustaške provenijencije reditelj Jakov Sedlar i književnik Hrvoje Hitrec. Ništa manje nisu atraktivni ni donatori – prvi je hrvatski Kanađanin Anton Kikaš, koji se pročuo kada je 1991. prisilno sletio na zagrebački aerodrom u “boingu 737” punom oružja nemjenjenog zengama, a drugi je hrvatski fudbalski reprezentativac Josip Šimunić, koji je “svjetsku slavu” stekao kada ga je FIFA kaznila sa 10 utakmica neigranja zbog izvikivanja ustaškog pozdrava ” Za dom” nakon utakmice s Islandom 19. novembra 2013. u Zagrebu. Film uopšte nije naivan jer pada na plodno tlo, o čemu svjedoče i njegove prve projekcije u školama na časovima vjeronauke i polaganje vjenca od proustaške stranke HNP na ovogodišnjoj hrvatskoj službenoj komemoraciji jasenovačkim žrtvama s natpisom “Stradalim logora Jasenovac od 1941 – 1951.”
U maju su skoro svi mediji u regionu pisali o Tanji Belobrajdić kao spisateljici koja je nedavno dobila godišnju nagradu Društva hrvatskih književnika za najbolji roman prvjenac u 2015, pod nazivom “Crni kaput”, uz obrazlozenje da autorka u prvom redu govori o čovjeku “čija se ljudskost i neljudskost najjasnije ocrtava u kriznim, rubnim situacijama”. Ništa neobično, da autorka nije poznata mučiteljka Srba u zloglasnom hrvatskom zatvoru “Lora” u Splitu i da sve monstruozne torture, koje su primenjivane u “Lori” nad zarobljenim Srbima i pripadnicima JNA, nije pripisala Srbima nad Hrvatima u Vukovaru. Autorka i mučiteljka je svoj prvjenac promovisala učenicima po školama širom Hrvatske.
Ove godine je Hrvatski sabor, nakon četverogodišnje pauze, ponovo preuzeo pokroviteljstvo nad komemoracijom “za sve žrtve Križnog puta” koja se već 71. godinu obilježava na Blajburškom polju. Glavni govornik je bio predsjednik Sabora Željko Reiner, koji je naglasio da niko u Blajburg nije došao izraziti žaljenje za NDH , a još manje opravdati ustaške zločine, nego odati pijetet žrtvama komunističkog režima. S obzirom da na spomeniku u Blajburgu piše “U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI” sa ustaškim grbom sa jedne i polumjesecom i zvjezdom sa druge strane te da je upravo on na prvoj sjednici Sabora pod njegovom predsjedavanjem predlagao da se saboru vrati naziv “Državni sabor” koje ime je nosio samo za vrijeme NDH, onda mu nisam povjerovao u sve što je rekao.
A glavna zvijeza na komemoraciji u Blajburgu bio je aktuelni ministar kulture u hrvatskoj vladi, Zlatko Hasanbegović, inače član počasnog blajburškog voda, koji se proslavio još u studentskim danima pišući za list “Nezavisna država Hrvatska” i ovogodišnjom izjavom da je antifašizam floskula, čiju smjenu su 24. maja o.g. zatražili ugledni svjetski intelektualci “zbog njegovog povjesnog revizionizma i simpatisanja kolaboracionističkog ustaškog režima”.
I poslije ovakvih “obrazovnih i odgojnih mjera”, ne može se ni očekivati drugačija omladina od one koja mrzi sve što je srpsko. A mržnja je bolest ravna karcinomu, koju, kao i svaku drugu, treba lječiti.
Terapija je odavno poznata. Država mora da počne svoju omladinu da odgaja u duhu tolerancije prema drugima i drugačijima, uključujući i Srbe. A da bi postigla neke značajne rezultate, to bi morala da radi kroz sve one segmente društva preko kojih ih je indoktrinirala u mržnji i to barem onoliko godina i istim intenzitetom koliko je ta indoktrinacija trajala. “Lječenje” treba da počne što prije. U protivnom bolest zvana “mržnja” mogla bi metastazirati.
25. maj 2016.
Savo Štrbac
Štampano izdanje: „Balkan ekspres“ – glasilo srpske dijaspore u SAD i Kanadi, broj 3, leto 2016.
