D.I.C. Veritas

Blic, 04.08.2016., Hrvatske NVO pitaju: Zašto nema komemoracije žrtvama Oluje?

Povodom predstojećeg obeležavanja 21. godišnjice od vojno-pollicijske akcije Oluja kao Dana pobede u Hrvatskoj, ali i sećanja na stadanje, patnju i egzodus srpskih civila, više nevladinih organizacija u Zagrebu je pozvalo građane da izraze solidarnost sa žrtvama rata i današnjih društvenih podela.

Oni postavljau i pitanje zašto uz obeležavanje Oluje ne postoji i odavanje počasti žrtvama ove vojnopolicijske akcije kojem bi prisustvovao i hrvatski državni vrh.

Na konferenciji za novinare u organizaciji NVO Dokumenta predstavljen je pregled činjenica u vezi procesuiranja ratnih zločina počinjenih u toku i neposredno nakon vojno-policijske akcije Oluja, s osvrtom na 2016.

Na konferenciji za novinare, u Kući ljudskih prava Zagreb govorili su Vesna Teršelič, šefica Dokumente – Centra za suočavanje s prošlošću, Slaven Rašković, koordinator dokumentiranja Ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991. – 1995. i Beatrice Le Bon Vujanović iz Francuske, koja je javnosti predstavila delove istraživanja u vezi povratka hrvatskih građana srpske nacionalnosti u periodu nakon 1995.

Predstavnici Dokumente su, kako prenose hrvatski mediji, pozvali sve građane i građanke na izražavanje solidarnosti sa žrtvama “s druge strane rata i druge strane današnjih društvenih podela”.

Deo usmrćenih civila tokom i nakon Oluje stradao je u oružanim sukobima a deo ubijenih i nestalih stradali su zbog počinjenih ratnih zločina, istaknuto je.

Istakli su i da žele da se o žrtvama Oluje govori utemeljeno, bez manipulacije brojkama.

Na konferenciji je predstavljen bilans krivičnog progona za zločine počinjene tokom i neposredno nakon Oluje, koja je, kako su ocenili, veoma “mršava”.

Prema tom bilansu tokom i neposredno nakon Oluje pokrenuto je pet krivičnih postupaka. Dva su okončana pravosnažnim presudama u odnosu na četvoricu optuženika, dva postupka, protiv trojice osumnjičenika, još uvek su u toku. Jedan u žalbenoj fazi (Zločin u Gruborima, opt. F. Drljo i B. Krajina) i jedan u fazi podizanja optužnice (Zločin u Kijanima, opt. R. K.) dok je jedan postupak obustavljen usled prekvalifikacije krivičnog dela (Zločin u Ramljanima protiv Ž. Sačića i F. Drlje).

Među neprocesuiranim zločinima na konferenciji za novinare izdvojen je i zločin u Dvoru na Uni. Kako istrage i suđenja nisu završena do danas nije jasno ni ko stoji iza pokolja devetero psihijatrijskih bolesnika i invalida u Dvoru, 8. avgusta, posljednjeg dana akcije Oluja, iako postoje svedoci i snimci.

Kolike su još uvek nelagode u hrvatskom društvu o zločinima tokom i nakon Oluje bilo je vidljivo i u polemikama oko dokumentarnog filma “15 minuta – Masakr u Dvoru” u režiji danskih autora Georga Larsena i Kaspera Vedsmanda, prošle godine prikazanom na Sarajevo film festivalu.

Polemika je započeta u Hrvatskoj nakon kriviče prijave u kojoj se, kako se navodi, neosnovano tvrdi da da su hrvatski vojnici počinili zločin mada to u filmu nije nigde direktno navedeno.

Inače, ova konferencija za novinare bila je i prilika da se javnosti po prvi put predstave konkretni podaci i okolnosti u vezi broja stradalih a vezano za pojedine lokacije na kojima su se dogodili zločini toekom i nakon Oluje.

Spomenute podatke Dokumentini istraživači/ce prikupljaju unutar aktivnosti na dokumentovanju Ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991. – 1995, s ciljem stvaranja poimeničnog popisa svih žrtava, uz okolnosti njihova stradanja, toekom rata u RH, bez obzira na to kojoj su etničkoj ili verskoj grupi pripadale, koju su političku ili ideološku ideju branile.

Potom je usledio poimenični popis imena žrtava prema kojem je: 6.08.1995. u selu Golubić kraj Knina ubijeno je 10 civila: Jeka Opačić, Zorka Kablar, Vaso Vasić, Nikolu Panića, Branko Radinović, Maša Radujko, Nikola Radujko, Tode Marić, Milka Grubić i Milica Šljivar.

Istog dana u selu Uzdolje kod Knina ubijeno je 8 civila, od čega su DJurđija Berić, Janja Berić, Stevan Berić, Miloš Ćosić, Jandrija Šare, Krstan Šare i Milica Šare postrojeni i streljani dok je Sava Šare ubijena u svojoj kući.

Za vreme Oluje, pa do kraja septembra 1995. u selu Kijani (Gračac), ubijeno je 14 osoba, među kojima devet žena: Dane Bolta, Sava Bolta, Branko Jelača, Marija Jelača, Milica Jelača, Ana Jelača, Smilja Jelača, Dušan Kesić, Mileva Kolundžić, Danica Sovilj, Mara Sovilj, Mira Sovilj,; Rade Sovilj i Vlado Sovilj.

U selu Moko Polje ubijeno je najmanje 6 civila.: Ružica Babić, Stana Popović, Mirko Popović, Stevan Sučević, Jeka Kanazir i Sava Babić.

Navedeno je da brojni izvori govore o 15 ubijenih civila, ali da istraživanje Dokumente još nije potvrdilo ostale žrtve.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.