D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 07.12.2017, Saopštenje o likvidacija zagrebačke porodice Zec

Pripadnici Prve zagrebačke specijalne jedinice pri MUP – „Jesenje kiše“, kojom je komandovao Tomislav Merčep, 7. decembra 1991. godine,  likvidirali su  Zec Mihajla(38), njegovu suprugu Mariju (36) i njihovu kćerku Aleksandru (12).

Po Merčepovom naređenju, Miro Bajramović je naredio  pripadnicima jedinice Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Nebojši Hodaku i Snježani Živanović da privedu Mihajla Zeca, srpske  nacionalnosti, zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima. Prilikom privođenja, uveče oko 23 sata, ispred njegove kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci, ubio ga je Siniša Rimac, navodno u pokušaju bijega. Nakon Mihajlove likvidacije, Munib Suljić se vratio u Mihajlovu kuću, odakle je izveo njegovu ženu Mariju i njihovu  dvanaestogodišnju kćer Aleksandru. Najprije ih je odveo u hotel „Panorama“, a odatle na Sljeme gdje ih je pobio iz vatrenog oružja, a nakon toga naredio ostalim pripadnicima jedinice da leševe bace u jamu za smeće i potrpaju. Nekolio dana poslije likvidacije, njihove leševe je pronašao Marijin brat Zlatko Mesić, i sam pripadnik MUP-a RH. Aleksandrina sestra Gordana i brat Dušan, uspjeli su preživjeti, jer su se posakrivali po kući i tako promakli ubicama.

Ubojice porodice Zec su ubrzo pronađeni i uhapšeni. U predkrivičnom postupku priznali su ubistva i odveli policiju na mjesto gdje su pokopali žrtve. Za djelo za koje su bili prijavljeni prije saslušanja nije bilo predviđeno obavezno prisustvo branioca u predkrivičnom postupku.Porasvjetljavanju zločina, djelo se prekvalifikuje, a počinioci se, po savjetu advokata, u istrazi brane ćutanjem, prethodni iskazi se kao nezakoniti izuzimaju iz spisa, a postupak se obustavlja “u nedostatku dokaza”.

Hrvatska vlada je, pod pritiskom međunarodne zajednice, u aprilu 2004, donijela odluku da djeci ubijenih Mihajla i Marije Zec, Gordani i Dušanu, dodijeli iznos od 200 hiljada eura, kao pomoć za podmirenje dotadašnjih troškova života, jer su kao maloljetna djeca ostali bez roditelja i bez ikakvih sredstava za život.

Županijsko državno ovjetništvo u Zagrebu je u junu 2011. godine podiglo optužnicu protiv Tomislava Merčepa, osnivača i komadanta jedinice „Jesenje kiše“,  kojom se tereti da je u jesen 1991. godine, kao zapovjednik rezervne jedinice MUP-a RH, te kao savjetnik u MUP-u RH, lično naređivao nezakonita lišavanja slobode, mučenja i ubistva civilnih osoba, na osnovu čega su njemu potčinjeni pripadnici te jedinice, na širem području Kutine i Pakraca, te  grada Zagreba, nezakonito lišili slobode 52 lica, od kojih su 43 ubijena, 3 se još vode kao nestala, dok su ostali preživjeli mučenje i zlostavljanje. Među ubijenima je i tročlana porodica Zec. Izmjenjenom optužnicom iz juna 2012, tereti se da nije učinio ništa , iako je za te stvari znao, da svoje podređene spreči u neovlašćenom privođenju, mučenju i ubijanju civila.

Županijski sud u Zagrebu ga  je u maju 2016. godine nepravosnažno osudio   na 5 godina i 6 mjeseci zatvora zato što „nije spriječio sebi podređene, da vrše nezakonita hapšenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno“, dok su iz činjeničnog opisa presude  izostavljene  žrtave za koje se nije moglo utvrditi ko ih je hapsio i likvidirao. Vrhovni sud je, presudom iz februara ove godine, preinačio prvostepenu presudu tako što je optuženom Merčepu povećao kaznu na sedam godina zatvora.

U Beogradu i Banja Luci, 07.12.2017.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.