Predsjednik Dokumentacijsko informacijskog centra Savo Štrbac, Hrvatsku u kojoj je rođen i u kojoj je radio kao sudac napustio je tijekom rata i život nastavio u Srbiji.
Zbog prirode svoga posla, Štrbac je čest gost tamošnjih televizijskih emisija putem kojih informira javnost o tijeku procesuiranja ratnih zločina protiv Srba u Hrvatskoj, što ga baš previše i ne veseli. Najveći dio njegova centra bavi se upravo zbivanjima iz Domovinskog rata, pri čemu arhivira i dokumentira podatke o sudskim procesima protiv bivših pripadnika vojske RSK, no vrlo budno prati i sve političke događaje u Hrvatskoj.
Savo Štrbac ne skriva da od Hrvatske protiv koje vrijedno radi prima izdašnu mirovinu koja je tri puta veća od one koju mu daje Srbija: “Da vam se pohvalim, ja sam i hrvatski penzioner i srpski. Mi koji imamo penziju iz Hrvatske, mi smo bogataši u odnosu na ove domaće”, rekao je Štrbac, osvrćući se na niske mirovine u Srbiji.
Hrvatima zamjera “brendiranje” kažnjavanja ratnih zločina
Štrbac je dvanaest godina radio kao sudac na benkovačkom okružnom sudu, nakon toga bio je sudac na zadarskom okružnom sudu, a potom je do izbijanja srpske pobune radio kao odvjetnik. Prema vlastitom priznanju bio suradnik jugoslavenske vojne obavještajne službe KOS, što mu je očito pomoglo u napredovanju u pravosuđu, zatim i u strukturama “Republike Srpske Krajine” i u konačnici u manipuliranju činjenicama o Domovinskom ratu.
Upravo zato njegovo priznanje o greškama koje su Srbi činili tijekom Domovinskog rata koje je dao u jednom od posljednjih televizijskih emisija, mnogima je bilo iznenađenje. Govoreći o “pošasti” otvaranja dokumentacijsko-memorijalnih centara po regiji koji se bave ratnim zločinima, najprije se resko osvrnuo na Hrvatsku:
O bahatosti Srba: “Ne može se tako ponašati”
On je dodao i kako zamjera Srbiji što je propustila učiniti isto, napominjući da je nešto odrađeno tek njegovim Informacijsko dokumentacijskim centrom, a osvrnuo se i na greške političkog vodstva Srbije tijekom ratova 90-tih zbog kojih su izgubili podršku Amerike:
“Kada je bilo izvjesno da će doći do raspada Jugoslavije, oni su podržavali jedinstvo SFRJ i Srbe. Onda se desi da Milošević nije primio američkog ambasadora 40 dana. Ne možete se tako ponašati prema ambasadoru najmoćnije države na svijetu, eventualno će vam se vratiti i lupiti vas po glavi. Bilo je takvih grešaka…”
Tom je prilikom podsjetio na bahati stav Srba i kada je u vrijeme postojanja RSK stigao u Knin: “Bio sam predsjednik komisije za razmjenu živih i mrtvih pa sam dolazio tri dana za redom kod kolege pravnika. Svakoga dana vidio sam da tamo jedan čovjek sjedi, pa sam pitao tko je to. Kolega pravnik mi je odgovorio da je to delegat međunarodnog komiteta Crvenog križa koji čeka da ga primi. Tri dana je taj čovjek čekao da ga prime! To nije bilo dobro ponašanje jer je jasno da će on to napisati u izvještaju. I onda stalno prebacujemo odgovornost na druge… Svi imaju te institute za prikupljanje dokumenata ratnih zločina, a mi u Srbiji još nemamo.”
Povezani tekstovi
