D.I.C. Veritas

Dnevno.rh, 26.12.2013., Štrbac: ‘Hrvatska je platila obranu trojice ljudi, a ponaša se kao pobjednička strana dok se Srbiju doživljava kao agresora’

Srbi iz Hrvatske također dobivaju financijsku potporu od Beograda. Među njima je Milan Martić, osuđen za progon nesrba u Hrvatskoj, Mile Mrkšić osuđen za ubojstvo i mučenje tijekom granatiranja Vukovara te Goran Hadžić kojemu se sudi za progon, mučenje i istrebljenje civila u našoj zemlji.

Nakon nedavnog susreta predsjednika Ive Josipovića sa srpskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem, u pomirljivom tonu, jedna od ideja bila je i povlačenje tužbi za genocid podignutih na Međunarodnom sudu pravde. Srpski predsjednik Nikolić nakon druženja obratio se novinarima po pitanju tužbi zaključujući da se one trebaju povući radi stvaranja miroljubivih odnosa. Rekao je da, ako se o tome pitanju odluke budu donosile na sudu niti jedna strana neće biti zadovoljna. Predložio je Nikolić da se tužbe povuku jer treba gledati na budućnost dviju država. Drugi čovjek, reklo bi se u usporedbi s njegovim svojedobnim tvrdnjama o tome da je Vukovar srpski grad te da se Hrvati tamo nemaju što vraćati. Rekao je Nikolić i da smo mi s njima dobri prijatelji, a dobri prijatelji razmirice rješavaju bez sudova. Potom je uslijedilo srpsko cinkanje po svijetu. Naime, nedavno su njihovi diplomati popisali popis antisrpskih incidenata po našoj zemlji i odaslali ga po svijetu. Josipović povlačenje tužbi nije pretjerano komentirao, ali je diplomatski i bez jasno izraženog stava rekao kako Vlada još nije odlučila o tome hoće li povući tužbu za genocid protiv Srbije. Ne tako davno o ovoj temi progovarala je i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić tvrdeći da je hrvatska vlada spremna razgovarati sa Srbijom o povlačenju međusobnih tužbi. O povlačenju tužbi oglašavao se i šef srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu Saša Obradović. On je pak istaknuo da očekuje da će tužba za genocid koju je naša zemlja podnijela protiv Srbije biti odbijena. “Očekujem da tužba Hrvatske bude odbijena. Što se tiče našeg zahtjeva to ću ostaviti sudu na procjenu jer nije moje da pružam neka euforična obećanja ili da budemo pesimistični. To nije u skladu s funkcijom koju tamo trebamo obavljati.”, pričao je Obradović te ustvrdio onu dobro nam znanu srpsku tezu da je Oluja zločin.

Dok naši i njihovi političari polemiziraju srpski mediji objavili su podatak da je Vlada Republike Srbije dodijelila oko 1.700.000 eura financijske pomoći svojim državljanima optuženima u Haagu među kojima su i časnici VRS-a optuženi za neke od najtežih zločina počinjenih u ratu. Pokazali je to BIRN-ovo istraživanje. Prema tim podatcima Vladin ured za suradnju s Haaškim sudom Beograd trenutno finacira 26 optuženika. Među njima je nekoliko visokih dužnosnika službe sigurnosti io časnika Vojske Jugoslavije, a najveći dio novca odvaja se za lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Do sada ukupno oko 104 tisuće eura. Od 26 onih koji dobivaju financijsku pomoć njih čak 18 su pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba koji imaju srpsko državljanstvo. Na listi se nalazi komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić kojemu se sudi za ratne zločine, ali i njegova desna ruka osuđena za genocid u Srebrenici i Žepi Zdravko Tolimić.

Pomoć ne prima jedino nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić. Srbija pomoć pruža i sedmorici časnika VRS-a osuđenima zlog sudjelovanja u genocidu u Srebrenici, ali i još devetorici koji su sudjelovali u ubojstvima i progonu nesrba u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, osuđenike na kaznu od 29 godina za granatiranje Sarajeva.

Srbi iz Hrvatske također dobivaju financijsku potporu od Beograda. Među njima je Milan Martić, osuđen za progon nesrba u Hrvatskoj, Mile Mrkšić osuđen za ubojstvo i mučenje tijekom granatiranja Vukovara te Goran Hadžić kojemu se sudi za progon, mučenje i istrebljenje civila u našoj zemlji. Pomoć se odvaja i za osuđenike koji su počinili ratne zločine na Kosovu, a među nima su Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević te Vlastimir Đorđević i Sreten Lukić. Sredstva su primili i oni koji su oslobođeni svih optužbi pred tribunalom, a među njima su Momčilo Perišić, general Vojske Jugoslavije. Također, šefovi državne sigurnosti Jovica Stanišić i Franko Simatović te bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović. General Vojske Jugoslavije koji je osuđen, ali kojemu je ove godine odobreno privremeno puštanje na slobodu. Među onima koji pomoć nisu primali je i Slobodan Milošević.

No, Srbija tvrdi da za razliku od drugih zemalja u regiji ne financira obranu ratnih optuženika, a dakako u svojim medijima povukli su paralelu s Hrvatima. Dok je Srbija potrošila 1,7 milijuna eura za pomoć optuženicima Hrvatska je uložila minimalno 28 milijuna eura. Zašto je to tako, pojasnio im je zloglasni Savo Štrbac iz beogradske nevladine organizacije Veritas. “Prvo, tu su financijski razlozi. Zato što Srbija ima toliko mnogo optuženih za razliku od Hrvatske koja je u biti platila obranu trojice ljudi.”, navodi Štrbac. Dodaje da u našoj zemlji optuženici uživaju potporu unutar zemlji i dijaspore, a u Srbiji po tom pitanju ne postoji javni konsenzus. Nadalje kaže Štrbac da je Hrvatska uložila veliki napor da dokaže kako njeni generali nisu krivi jer su znali koje bi bile posljedice osuđujuće presude imajući u vidu da je čitavo državno vodstvo podržalo Oluju. “Treći razlog je što se Hrvatska ponaša kao pobjednička strana u ratu za razliku od Srbije koja se doživljava kao gubitnička strana, ali i kao agresor.”, zaključuje Štrbac.

Da je Srbija zaista bila agresor svjedoči knjiga ratnog ministra Andrije Hebranga ‘Zločin nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku’ predstavljena nedavno u Vukovaru. Knjiga je inače sastavljana na evidenciji Stožera saniteta od prvog dana. Svi civili su se kako nam je i sam Hebrang kazao uredno evidentirali. Danas tako imamo dokaze genocida. Ubijeno je više civila nego vojnika. Konkretnije ubijenih i poginulih je 7253, oko 800 je onih čija je sudbna nepoznata. Od samog početka agresije na Hrvatsku postojao je sustav identifikacije kao jedini način da se dokaže da je ubijeni bio civil, a ne naoružani civil kao što se to dešavala na srpskoj strani. U ratu je navodi se u Hebrangovoj knjizi bilo 3000 silovanja, a do sada je samo jedan odgovarao. Od ukupnog broja stradalih civila njih 47 posto starije je od 60 godina, 44 posto su žene, a pet posto djeca.

Agresor je imao i strategiju okružiti naselja i tući po stanovima. Broj protjeranih Hrvata prelazi 400 tisuća, a rušeni su i objekti. Tako su sravnani domovi zdravlja i preko sto ambulanti. Granatirano je 14 bolnica, a nekoliko njih posve je uništeno, primjerice u Pakracu, Vinkovcima i Vukovaru. Porušeno je i 200 tisuća hrvatskih stanova te mnoštvo crkvi.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.