Na skupštini se, izmešu ostalog, razgovaralo i o nastavku medijske kampanje “Govor tolerancije” u kojoj sudjeluju poznati sportisti i sportski radnici s područja bivše Jugoslavije. Dosad su svoj doprinos pružili Dino Rađa, jugoslavenski i hrvatski košarkaški reprezentativac, Tin Srbić, osvajač srebrne olimpijske medalje, Ivan Ergić, bivši fudbaler reprezentacije Srbije i Crne Gore, Veselin Vujović, jugoslavenski i crnogorski rukometaš i trener, Nenad Šoštarić, selektor hrvatske ženske rukometne reprezentacije, Lino Červar, bivši selektor trofejne hrvatske rukometne reprezentacije, Ratko Rudić, bivši selektor jugoslavenske i hrvatske vaterpolske reprezentacije, najtrofejniji svjetski trener i Ivica Tucak, selektor zlatne hrvatske vaterpolske reprezentacije.
Na skupštini je odlučeno da se ustanovi nagrada “Vladimir Beara” za doprinos sportskoj kulturi i društvenoj toleranciji koja će se premijerno dodijeliti u decembru ove godine.
Vladimir Beara (Zelovo, Dalmacija, 02.11.1928 – Split, 11.08.2014) bio je jugoslovenski fudbaler (golman) srpske nacionalnosti. Igrao je u splitskom Hajduku i za Crvenu zvezdu, a potom odlazi u Njemačku. Bio je učesnik Olimpijskih igra 1952, kao i na svetskim prvenstvima 1950, 1954 i 1958.
Nastupio je u reprezentaciji FIFA pod nazivom reprezentacije ostatak svijeta protiv reprezentacije Engleske 1953. u Londonu (4:4).
Beara je 1967. završio Višu trenersku školu u Kelnu. Radio je kao trener uNjemačkoj, Holandiji, Kamerunu i Jugoslaviji.
Preminuo je 11. avgusta 2014. godine. Iako je za života sebi izradio grobnicu na pravoslavnom groblju u rodnom mjestu, protivno svojoj želji sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac uz prisustvo tri rimokatolička sveštenika.
Veritas.info