D.I.C. Veritas

e-Veritas, 07.12.2022, Saopštenje povodom godišnjice likvidacije zagrebačke porodice Zec

Pripadnici specijalne jedinice MUP-a RH poznate pod nazivima “merčepovci” i “Jesenje kiše”, kojom je komandovao Tomislav Merčep, u Zagrebu su 7. decembra 1991. godine likvidirali Mihajla Zeca (38), njegovu suprugu Mariju (36) i njihovu maloljetnu kćerku Aleksandru (12).

Po Merčepovom naređenju, njegov zamjenik Miro Bajramović naredio je pripadnicima jedinice: Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Nebojši Hodaku i Snježani Živanović da privedu Srbina Mihajla Zeca zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima. Prilikom privođenja, uveče oko 23 sata, ispred njegove kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci, ubio ga je Siniša Rimac, navodno u pokušaju bijega. Nakon Mihajlove likvidacije, Munib Suljić se vratio u Mihajlovu kuću, odakle je izveo njegovu ženu Mariju i njihovu kćer Aleksandru. Najprije ih je odveo u hotel “Panorama”, a odatle na Sljeme gdje ih je pobio iz vatrenog oružja, a nakon toga naredio ostalim pripadnicima jedinice da njihove leševe bace u jamu za smeće i potrpaju. Nekolio dana poslije likvidacije, njihove leševe je pronašao Marijin brat, Zlatko Mesić, i sam pripadnik MUP-a RH. Aleksandrina sestra Gordana i brat Dušan, uspjeli su preživjeti, jer su se posakrivali u kući i tako promakli ubicama.

Ubrzo po pronalasku leševa, uhapšeni su pripadnici Merčepove jedinice – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sudijom priznali ubistva, ali na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sudijom nisu imali advokata kojeg su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi kao nezakoniti izuzeti iz spisa, a optuženi oslobođeni “u nedostatku dokaza”.

U maju 2016. godine Županijski sud u Zagrebu je nepravosnažno osudio Tomislava Merčepa, tadašnjeg komadanta rezervne jedinice MUP-a RH, stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu, i savjetnika u istom ministarstvu, na 5 godina i 6 mjeseci zatvora, zbog toga što “nije spriječio sebi podređene da vrše nezakonita hapšenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno”, dok je iz činjeničnog opisa presude izostavio 20 žrtava, za koje je takođe bio optužen, a za koje se, navodno, nije moglo utvrditi ko ih je hapsio i likvidirao. Među ubijenima za koje je Merčep osuđen navedena su i imena Mihajla, Marije i Aleksandre Zec. Vrhovni sud je, presudom iz februara 2017, preinačio prvostepenu presudu tako što mu je povećao kaznu na 7 godina zatvora, koju je, umjesto u zatvorskoj ćeliji, povremeno “izdržavao” u elitnoj banji Krapinske toplice.

U spomen na stradanje dvanaestogodišnje srpske djevojčice, hrvatski reditelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević napravili su pozorišnu predstavu “Aleksandra Zec”, posvećenu, kako rekoše autori, svakom djetetu, žrtvi rata, čija premijera je bila 2014. u Rijeci. A 2018. pojavio se i dokumentarni film pod nazivom “Srbenka”, takođe hrvatskog autora Nebojše Slijepčevića, koji prati pripreme i probe za pozorišnu predstavu “Aleksandra Zec”, koji se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra uticaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka rata.

U martu 2020. godine hrvatski Vrhovni sud donio je odluku da se osuđeni Tomislav Merčep pusti na uslovnu slobodu nakon izdržane tri četvrtine zatvorske kazne zbog: znatno pogoršanog zdravstvenog stanja, ranije krivične neosuđivanosti, potpunog pridržavanja kućnog reda i što je dotadašnjim izdržavanjem kazne “u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja”. U novembru iste godine mediji u regionu su objavili da je umro ratni zločinac Tomoslav Merčep u 69 godini života, podsjećajući da je bio kandidat na predsjedničkim izborima 2000. godine, a 2015. i VIP gost na inauguraciji hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Pored likvidacija četveročlane porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991, četveročlane porodice Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992, četveročlane porodice Radosavljević u Daruvaru u februaru 1992, četveročlane porodice Olujić u Cerni kod Županje u februaru 1992, i ubistvo porodice Zec spada u najmonstruoznije likvidacije porodica u ratu devedesetih zbog njihove etničke pripadnosti. Supružnici u pomenutim porodicama bile su mješovitog srpsko-hrvatskog sastava, osim porodice Radosavljević, u kojoj su oba supružnika bili srpske nacionalnosti.

 

U Beogradu i Banja Luci, 07.12.2022.

 

P R E D S J E D N I K

       Savo Štrbac

Baner Sufinansiranja Foto: ilustracija, Ministarstvo kulture i informisanja, 664x195

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.