Pred Visokim kaznenim sudom u Zagrebu za danas je zakazana sjednica drugostepenog vijeća u krivičnom predmetu protiv opt. Ratka Andrića (78) zbog kriv. djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Državljanin Srbije Ratko Andrić zvani Čića, osuđen je 9. novembra 2022. godine nepravosnažno na Županijskom sudu u Zagrebu na 15 godina zatvora jer da je kao potpukovnik JNA i komandant logora ratnih zarobljenika “Manjača” tokom 1991. držao u nehumanim uslovoma zarobljenog 221 pripadnika ZNG i MUP-a RH od kojih je jedan, radi izostanka nužne medicinske brige, i preminuo. Sudsko vijeće Andrića je osudilo u odsudtvu te mu je ujedno naložilo i plaćanje 59.037 kuna sudskih troškova u što je ukalkulisano sudsko-medicinsko vještačenje, trošak tumača, svjedoka i njegova branoca. Određen mu je i istražni zatvor.
U svojoj odbrani, koju je iznio na Odeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 2013. godine, optuženi Andrić je negirao krivicu. Tom prilikom je, prema pisanju Jutarnjeg lista, naveoi:
“Poznato mi je da se u Zagrebu protiv mene vodi krivični postupak. Ja u Manjači nisam uopšte bio komandant logora. Mene je rat zatekao u Sloveniji te sam bio u inspekciji tamo. Kad sam se vratio s jedinicama JNA iz Slovenije, otišao sam jer sam radio u Upravi bezbednosti i vodio sam Resor obuka formacija i opremanja jedinica vojne policije u JNA. Poslali su me u Manjaču rekavši mi da imaju problema sa zarobljenicima. Bio sam profesor i 15 godina sam radio u Vojnoj pošti Pančevo. U Manjači sam po dolasku vidio ljude kako su smješteni, bili su to pripadnici HVO-a koji su se predali u Kostajnici pripadnicima JNA. I bili su vrlo loši uslovi smještaja odnosno smještaj je bio u štalama koje su bile prazne. Sve to sam evidentirao, otišao u komandu korpusa i rekao da nemaju uslova da prezime, da se mora nabaviti slama, ćebad i odjeća. Pomoćnik komandanta mi je na to rekao: ‘Nemoj se sekirati, oni svakako idu u razmjenu‘. Na kraju sam napisao da pripadnici vojne policije ne smiju dolaziti u kontakt s ljudima koji su se predali” – branio se Andrić napominjući da je bilo zabranjeno u logor unositi oružje niti se smjelo ulaziti bez njegova odobrenja. Što se tiče, pak, Stanka Baltića, optuženi je naveo da nije bio njegov prethodni komandant već samo starješina.
“Mene su u logoru nazvali komunjarom te mi se i fizički prijetilo pa sam otišao pomoćniku komandanta za moral i rekao mu da mi ugovori sastanak u mjesnoj zajednici jer da mi ljudi, koji se smatraju iznevjerenima, prijete. Ljudi su se na kraju predali prema pripremljenim popisu. A kad je došlo opet do komplikacija, ponovno sam otišao u Manjaču te su mi rekli da se na logor cijelu noć pucalo pa je komanda bila zabrinuta i napravio se plan obezbjeđenja pet kilometara od mjesta. Predviđena je zatim bila razmjena, da će autobusima ići do Karlovca na inženjerskom poligonu. Bilo nam je teško zarobljene pripadnike HVO-a i MUP-a voditi kroz područje gdje su ratovali. Ali na kraju, kad smo došli u Mekušja, nije bilo ništa od razmjene, a navečer sam gledao televiziju i čuo kako u parlamentu Hrvatska izjavljuje kako neće prihvatiti razmjenu bojovnika. A kako sam ja bio pomoćnik komandanta korpusa za vojnu policiju, imao sam zadaću organizovati jedinice vojne policije jer su sve bile B formacije, a neke čak i C, dok je A formacija u vojsci značila punu popunjenost – rekao je još optuženi navodeći da je organizovao ta formiranja, obuku i obezbjeđenje.”
Takođe je naveo i da delegacije Crvenog krsta nikada nisu imale primjedbe ali da je danska delegacija rekla da se ljudi moraju kupati. Na to im je Andrić kazao da će “svi u tim zimskim uslovima dobiti tuberkulozu” usput se šaleći i da je “bolje da budu prljavi nego mrtvi”.
Na pitanje ima li saznanja o maltretiranju u logoru, Andrić je kazao da mu je šef bezbjednosti – starješina rekao da su poneki vojnici bili željni iživljavanja i da se žele tući.
Veritas.info
Povezani tekstovi
