Ministarstvo unutrašnjih poslova moraće isplatiti svom bivšem zaposleniku Vladimiru Milankoviću iz Siska 978.750 kuna (oko 130,500 evra) troška za odbranu od optužbi za ratni zločin počinjen na području Siska i Banije 1991. i 1992. godine, te mu refundirati još i 167.000 kuna (oko 22,250 evra) za troškove suda kojima je ishodio prethodni iznos, odlučio je nepravosnažno sisački Županijski sud.
Na sve će se obračunati i kamate pa će se svota za isplatu iz državnog budžeta približiti iznosu od 2 miliona kuna (oko 267.000 evra), jer mu je za odbranu ranije isplaćeno više od 700.000 kuna, iako je pravosnažno osuđen na 10 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubistvu 23 civila i jednog ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti, dok velika većina porodica ubijenih nije uspjela ishoditi odštetiu. Koliko je poznato, samo je jednoj porodici to uspjelo sudskim putem, te je jedan postupak okončan nagodbom. Sve ostale tužbe odbačene su zbog zastare ili nedostatka dokaza, piše zagrebački Jutarnji list u broju od 13.09.2022. godine.
U krivičnom postupku, koji je vođen pred Županijskim sudom u Osijeku, utvrđeno je da Milanković “kao zamjenik načelnika sisačke Policijske uprave nije spriječio nezakonite nasilne ulaske u kuće i stanove, nezakonite pretrese, ponižavanje, zastrašivanje te fizičko i psihičko zlostavljanje ljudi na širem području Siska i Banije, već naprotiv, da je sprečavao istrage zločina, odobravao nezakonite radnje podređenih i ohrabrivao ih na to, a i osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civile te naredio nezakonito zatvaranje većeg broja civila srpske nacionalnosti, što je rezultiralo ubistvom 24 žrtve, odnosno 23 civila i jednog ratnog zarobljenika”. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je iz zatvora 2018. Istovjetan postupak vođen je i protiv generala Đure Brodarca te bivšeg specijalca Draga Bošnjaka. Brodarac je umro u pritvoru 2011, a Bošnjak je oslobođen krivice. Neposredni počinioci egzekucija nikada nisu utvrđeni.
U svojoj tužbi Milanković navodi da je, čim je doznao za krivični postupak, u junu 2011. Ministarstvu podnio zahtjev u kojemu traži da mu se podmire troškovi odbrane kao bivšem zaposleniku. Njegovi advokati, Siščanka Nataša Čučić i Zagrepčanin Milenko Umičević, nastupali su kao jedan, odnosno iskazivali su trošak zastupanja jednog advokata. Odlukom tadašnjeg ministra Tomislava Karamarka zahtjevu je udovoljeno te su im plaćena po dva računa, odnosno svakom advokatu po 351.000 kuna u septembru i decembru 2011. godine. U sljedeće tri godine ispostavili su još po tri računa svako u vrijednosti od po 498.750 kuna, dakle zajedno 997.500 kuna, no ti računi nisu nikada plaćeni.
U tom razdoblju Tomislava Karamarka na mjestu ministra zamijenio je Ranko Ostojić. On je odlučio propitati Karamarkovu odluku kod Državnog tužilaštva, pa je odlučio da Milankovićev zahtjev smatra neosnovanim jer “ratni zločini po svojoj prirodi ne mogu proizaći iz obavljanja policijskog posla”.
Sud u Sisku zaključuje nespornim da je MUP zaključio, a ministar Karamarko 2011. potpisao odluku kako tada okrivljeni Milanković ima pravo na pravnu pomoć Ministarstva saglasno Zakonu o policijskim poslovima i ovlašćenjima, kao što nije sporno da je advokatima po toj odluci plaćeno više od 700.000 kuna. Sporno je što isto Ministarstvo mijenja stajalište o opravdanosti dosuđivanja troška i zahtjevima za isplatom, smatrajući da za tako nešto nema pravnpg osnova.
Županijski sud u Sisku se pri donošenju odluke rukovodi ranije iznesenim pravnim shvatanjem viših sudova, smatrajući da tužilac ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć s obzirom na to da je u inkriminisanom periodu imao status službene osobe, tj. policijskog službenika, u kom svojstvu je bio ovlašćen izdavati naredbe te je bio odgovoran za poštovanje i primjenu ratnog i humanitarnog međunarodnog prava o bezbjednosti i zaštiti civila te humano postupanje prema ratnim zarobljenicima, pa okolnost vođenja krivičnog postupka zbog ratnog zločina nije predstavljala osnovu za uskraćivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, odnosno isplatu naknade troškova odbrane njegovih branilaca, pri čemu nije odlučno što je tužilac angažovao dvoje branilaca, s obzirom na to da u ovom postupku potražuje isplatu naknade po jednom braniocu, stav je sisačkog suda.
Ovakva odluka hrvatskog suda potvrđuje dosadašnju praksu hrvatske države da i osuđeni pripadnici njihove vojske i policije za ratne zločine nad Srbima ostaju heroji “domovinskog rata”.
Veritas.info
Povezani tekstovi
