D.I.C. Veritas

e-Veritas, 18.01.2022, Savo Štrbac: POSLJEDICE OBARANJA HELIKOPTERA PMEZ OD PRIJE 30 GODINA

I ove godine je u Podrutama kod Novog Marofa, obilježena  godišnjica pogibije petorice pripadnika Posmatračke misije Evropske zajednice (PMEZ), među kojima su bili 4 Italijana (pukovnik Enzo Venturini, poručnici Marco Matta, Silvano Natale i Fiorenzo Ramacci) i 1 Francuz (natporučnik Jean Loup Eychenne), koji su stradali 7. januara 1992. kada je njihov helikopter, koji se vraćao iz Mađarske u Hrvatsku, oborio MiG-21 tadašnje JNA, kojim je upravljao major Emir Šišić. Na mjestu pogibije mještani sela Podrute još 1996. postavili su poveću spomen ploču sa imenima poginulih ispisanu, pored hrvatskog, još i na italijanskom, francuskom i engleskom jeziku.

I ove godine komemoraciji su prisustvovali predstavnici lokalne i republičke vlasti, katoličke crkve te italijanske i francuske ambasade. Ministar inostranih i evropskih poslova, Gordan Grlić Radman, poručio je kako je ovaj tragičan zločin ubrzao međunarodno priznanje Republike Hrvatske (prim. autora: priznanje od EZ usljedilo je 8 dana kasnije), ali i pokazao svu narav velikosrpske politike naglasivši: “Mislim da je to i bio na neki način pokušaj da se zaustavi demokratizacija i osamostaljenje onih država koje su živjele u totalitarnom režimu”. I drugi hrvatski govornici su isticali da ovaj događaj pokazuje “da je Hrvatska žrtva, a tadašnji komunistički režim i JNA zločinac koji nas želi spriječiti u težnjama samostalnosti, vlastite države i odlučivanja o vlastitoj politici”.

Za ovaj događaj  Županijsko državno odvjetništvo (tužilaštvo) u Varaždinu je još 6. jula 1992. optužilo dvojicu pripadnika JNA, Dobrivoja Opačića (1962) i Emira Šišića (1963), zbog krivičnog djela ugrožavanje lica pod međunarodnom zaštitom. U optužnici se navodi da je Šišić bio pripadnik 125. eskadrile 117. lovačkog avijaciskog puka stacioniranog na uzletištu Željava kod Bihaća. Tog je dana bio u sastavu “dežurne pare”, odnosno dva su aviona MiG-21 bila spremna za polijetanje po nalogu operativnog centra. Međutim, poletio je samo Šišić, kojem je dežurni oficir u Operativnom centru, podpukovnik Dobrivoje Opačić, dao nalog da leti u zonu u okolici Varaždina. Dao mu je pravac i visinu leta, a Šišić je helikoptere sustigao kod Novog Marofa. Javio je kontroli leta da vidi cilj i doslovno mu je operativni oficir naredio: “Oderi ga”, nakon čega je Šišić ispalio rakete “vazduh-vazduh” na helikoptere.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 30.septembra 1992. godine optuženi su u odsustvu osuđeni na po 20 godina zatvora svaki. Vrhovni sud RH presudom od 12. januara 1993. potvrdio je prvostepenu presudu.

Po međunarodnoj potjernici raspisanoj od Biroa Interpola Zagreb, Šišić je 9. maja 2001. uhapšen u Mađarskoj. Nakon hapšenja, i Italija je podnijela ekstradicioni zahtjev, opravdavajući ga sa činjenicom da je među poginulim pripadnicima PMEZ-a bilo najviše njenih državljana. Šišić je, nakon provedenog ekstradicionog postupka, 20. juna 2002. izručen Italiji.

Šišić je u Italiji bio najprije osuđen na doživotnu robiju, a nakon što je ta presuda ukinuta od strane Vrhovnog suda te države,  na ponovljenom suđenju je osuđen na 15 godina zatvora. Nakon što je nadležni sud u Srbiji donio odluku o priznanju presude italijanskog suda, Šišić je u novembru 2006. godine iz Italije transferisan u Srbiju, čiji je bio državljanin. Kaznu je izdržavao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, odakle je 9. maja 2008. pušten na uslovni otpust.

Županijski sud u Varaždinu  je Šišiću 15. januara 2018. zbog zastare obustavio  izvršenje  kazne zatvora od 20 godina, na koju ga je isti sud osudio 1992. godine. Naime, djelo za koje je Šišić osuđen, pošto nije kvalifikovano kao ratni zločin, podliježe zastari, koja u konkretnom slučaju iznosi 25 godina od pravosnažnosti presude, što znači da je zastara izvršenja kazne u njegovom slučaju nastupila 12. januara 2018. godine.

U svojim javnim nastupima Šišić je tvrdio da nije srušio helikopter s posmatračima, već helikopter hrvatske policije koji je krijumčario oružje iz Mađarske, što je u to vrijeme bilo učestalo. U toku krivičnog postupka branio se da je kao disciplinovan vojnik samo izvršavao naređenja pretpostavljenih te da  mu je sa profesionalnog stanovišta savijest čista. Po izlasku na uslovnu slobodu izjavio je: “Jedan italijanski pukovnik rekao mi je da bi uradio isto što i ja. I svaki moj kolega bi to uradio, ja sam tada postupio po dužnosti, bio sam toga dana dežurni”.

Italijanski sudovi su, pored Šišića, kojem je suđeno u prisustvu, u odsustvu po komandnoj odgovornosti sudili i još četvorici oficira JNA: Dobrivoju Opačiću. Ljubomiru Bajiću,  Božidaru Martinoviću i Blagoju Adžiću i to za avionsku nesreću, višestruko ubistvo i pokušaj ubistva. Teretlo ih se i za pokušaj obaranja još jednog helikoptera u kojem su se nalazila trojica Italijana i međunarodni diplomat, u čemu MiG JNA nije uspio jer je ispaljena raketa promašila cilj zahvaljujući iznenadnom slijetanju helikoptera. Prema rekonstrukciji događaja italijanskog tužioca, Opačić je po naredbi trojice pretpostavljenih, Martinovića, Bajića i Adžića, izdao naredbu Šišiću da obori letjelice. Za to je Opačić upotrijebio riječi “ožeži” i “oderi”, nakon čega je Šišić ispalio rakete “vazduh-vazduh” na helikoptere.

Prvostepenom presudom suda u Rimu, optuženi su  2008. bili oslobođeni optužbe zbog nedostatka dokaza, na koju su porodice poginulih uložile žalbu. Presudom Apelacionog suda u Rimu iz 2013. general Ljubomir Bajić,  tada komadant 5. korpusa vazduhoplovstva, i potpukovnik Dobrivoje Opačić proglašeni su krivima i osuđeni svaki na kaznu zatvora od po 28 godina.

Pukovnik Božidar Martinović, komadant operativnog centra protuvazdušne obrane u Beogradu, oslobođen je optužbe, dok je protiv Blagoja Adžića, tadašnjeg načelnika Generalštaba JNA, postupak obustavljen zbog smrti (umro je 2012. godine). Sud je, nakon osude oficira, obavezao Srbiju, kao zemlju nasljednicu SFRJ, da porodicama stradalih plati 950.000 evra odštete.  Punomoćnik tužioca, advokat Stefano Colledan, tada je izjavio: “pravda je konačno zadovoljena te je ovo prvi put da će jedna nacija morati nadoknaditi štetu koju su napravili njezini vojnici.”

Ne znam da li je Italija (za)tražila ekstradiciju u odsustvu osuđenih oficira bivše JNA i da li je Srbija  isplatila dosuđenu odštetu porodicama poginulih pripadnika PMEZ-a, ali znam da za ubistva više desetina srpskih civila od aviona NATO alijanse na području Srbije u toku 1999. niko nije ni osuđen niti su države alijanse platile bilo kakvu odštetu njihovim porodicama.

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.