1990.
* Neidentifikovana lica napala su nožem člana Srpske demokratske stranke u Benkovcu Miroslava Mlinara i povredila ga. Dežurni ljekar u zadarskoj bolnici je konstatovao „lakše tjelesne povrede, odnosno posjekotine koje nisu zahvatile organe, krvne žile, živce ili mišiće“. Ubrzo su se članovi SDS organizovali, došli po Mlinara i prevezli ga u kninsku bolnicu. Na mitingu u Zadru, koji je organizovan sutradan, rukovodstvo SDS je, u znak solidarnosti sa Mlinarom, donijelo odluku o povlačenju svojih političkih predstavnika i prekidu svih odnosa sa hrvatskim Saborom.
1991.
* Nastavak sjednice Predsjedništva SFRJ od 15. maja, završen je napuštanjem predstavnika Slovenije, Hrvatske i Makedonije, jer Stijepen Mesić ponovo nije dobio potreban broj glasova.
* U Hrvatskoj održan referendum o otcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije. Građanima je ponuđeno da se odluče da li su za Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu, uz garanciju kulturne autonomije i građanskih prava Srbima i drugim nacionalnostima, ili za to da RH ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi. Na referendum je izašlo 83,56 % građana (od 3.652.255 s pravom glasa) osim opština SAO Krajine koje su ga bojkotovale. Od toga procenta 93,24% (2.845.521) građana koji su glasali izjasnilo za samostalnost i suverenost Hrvatske, a protiv ostanka u Jugoslaviji bilo je 92,18% glasača.
1992.
* U Splitu su završeni tajni razgovori SDA i HDZ BiH potpisivanjem sporazuma u 8 tačaka. Sporazumom je predviđeno stvaranje konfederacije Hrvatske i BiH.
* Na zasjedanju Skupštine Sjeverno–atlanskog saveza u Banfu (Kanada), 150 poslanika od ukupno 200, potpisalo je apel sa zahtijevom da se NATO vojno angažuje u Jugoslaviji.
* U Osijeku je nestao Pekić Luka (1963).
1993.
* Predsjednik RH Franjo Tuđman boravio je u Širokom Brijegu, na prostorima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, gdje je ispred zgrade gimnazije održao govor pred više od 10.000 okupljenih Hrvata iz hercegovačkih opština. Tuđman je u govoru izrazio zahvalnost Hercegovcima na doprinosu u borbi za samostalnost i nezavisnost Hrvatske.
* Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Milan Vuković primio je sir Stjuarta Klarka koji mu je odao priznanje zbog zakona o manjinama.
* U naselju Brezje (grad Sveta Nedelja) u Hrvatskoj, na svirep i okrutan način su ubijena četiri člana srpske porodice Knežević. Ubijene su Natalija Knežević (1972), njena petnaestomesečna ćerka Ivona (1992) i Natalijini roditelji Danica (1935) i Strahinja Knežević (1938). Ubica Ivica Štefanović, Hrvat po nacionalnosti, bio je u emotivnoj vezi sa Natalijom Knežević, došao je u dom Kneževića i zverski pobio nedužne ljude. Nataliju je zadavio dok je malu Ivonu, petnaestomesečnu bebu, preklao u kolevci. A Natalijine roditelje je masakrirao sekirom. Ostaje otvoreno pitanje da li je motiv ovog bezumnog čina bila samo ljubomora ili je ipak bio i etnički motivisan, Ivica je osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, ali je ubrzo u zatvoru izvršio samoubistvo.
1994.
* U sjedištu UN u Njujorku objavljen je izvještaj jugoslovenske Vlade o ratnim zločinima. U dokumentu od 240 strana pojedinačno su dokumentovani zločini od početka rata u Sloveniji, sukobima u Hrvatskoj i BiH.
* Potpredsjednik vlade i ministar spoljnih poslova Hrvatske Mate Granić primio je šefa biroa SRJ u Zagrebu Veljka Kneževića. Razgovori su vođeni o potrebama i mogućnostima brže normalizacije odnosa RH i SRJ. Knežević se susreo i sa zagrebačkim nadbiskupom i kardinalom Kuharićem, sa kojima je razgovarao o procesu normalizacije odnosa između dvije države. Kuharić je rekao da Katolička crkva pozdravlja svako nastojanje koje doprinosi postizanju pravednog mira na području bivše Jugoslavije.
1995.
* Sa područja Gradiške prema SRJ i Istočnoj Slavoniji krenuo je konvoj sa oko 4.500 izbjeglica.
* Pred ofanzivom muslimanskih snaga gotovo 4.000 srpskih izbjeglica prešlo je iz bihaćke enklave u Krajinu.
* Sveti arhijerejski Sinod SPC uputio je apel domaćoj i svjetskoj javnosti. U njemu se oštro osuđuje hrvatska agresija na Zapadnu Slavoniju. U apelu se kaže da je u potpunosti uništena eparhija slavonska koja postoji neprekidno od 16. vijeka. Sa žaljenjem se konstatuje da je nakon progona i stradanja stanovništva došlo do odmazde sa srpske strane, kojom prilikom su srušeni neki hrvatski manastiri i crkve, protijerane redovnice, ubijani sveštenici i nevini ljudi. “Zlo je zlo ma ko ga činio i ma na kome bilo izvršeno”, kaže se u Apelu.
Veritas.info
Povezani tekstovi
