D.I.C. Veritas

e-Veritas, 20.06.2020, Saopštenje povodom godišnjice likvidacije pripadnika TO RSK na Miljevačkom platou 21. juna 1992.

Hrvatska vojska (HV) je 21. juna 1992. godine  napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša i preuzela kontrolu nad 7 sela.

Uoči napada  hrvatska strana je od srpske zatražila suzdržavanje od eventualnih provokacija zbog održavanja Međunarodnog festivala djeteta, koji je taj dan trebao započeti u Šibeniku, da bi to isto jutro bezobzirno napala srpske položaje.

Bio je to prvi veći napad vojnih snaga RH na Republiku Srpsku Krajinu (RSK) nakon što je UNPROFOR preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK.

Vijeće bezbjednosti UN-a 30. juna iste godine donosi Rezoluciju 762 kojom osuđuje akciju i traži povlačenje hrvatskih snaga na početne položaje, što Hrvatska odbija.

Tužan epilog tog mučkog napada je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. I umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, hrvatske vlasti naređuju srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, da ih bacaju u krašku jamu namjenjenu za glomazno smeće.

Hrvatska radiostanica Split u maniru krajnjeg cinizma višekratno je emitovala imena poginulih srpskih boraca uz zvuke srpske nacionalne himne sa raznim pogrdama.

Od 17. jula do 1. septembra iste godine, hrvatska strana je srpskoj preko UNPROFORA predala 21 tijelo, koja su bila nepokopana ili pokopana van jame, i kosti izvađene uz pomoć speleologa iz pomenute jame spakovane u 20 vreća izmješanih sa kostima životinjskog podrijetla, što je uveliko otežavalo identifikaciju.

Od dijelova kostiju i dijelova tijela na srpskoj strani je sastavljeno 40 leševa, od čega je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice, dok  je 12 neidentifikovanih pokopano u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu, gdje se i danas nalaze. Poslije pada RSK, ni međunarodna zajednica ni hrvatska država nisu pokazali nikakav interes da se ti posmrtni ostaci ekshumiraju i pokušaju identifikovati savremenom DNK-a metodom.

Sedamnaest preživjelih zarobljenika su, nakon tortura u zatvorima „Kuline“ u Šibeniku, „Lora“ u Splitu i „Kerestinec“ u Zagrebu, razmijenjeni u Nemetinu 14. avgusta 1992. godine.

Zločin na Miljevačkom platou zabilježen je i na videotraci od onih koji su ga i počinili, koja se neposredno poslije događaja, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala po video klubovima širom Evrope.

Nakon dugogodišnjeg vođenja krivičnog postupka, Županijski sud u Splitu je, u septembru  2014, osudio dvojicu pripadnika HV, Antu Babca (1965) na 3 godine i 8 mjeseci i Mišu Jakovljevića (1971) na 3 godine zatvora zbog ubistva ratnog zarobljenika   Miroslava Subotića (1935) pripadnika TO  RSK iz kninskog sela Ervenik,  koja kazna im je potvrđena i presudom Vrhovnog suda RH od 6. septembra 2017.

Za zločin na Miljevačkom platou, bez obzira na postojanje obilja validnih dokaza, koji su dostavljeni svim relevantnim domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava i ratnim zločinima,  niko nije procesuiran pred Haškim tribunalom.

 

U Beogradu, 20.06.2020.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.