Emilio Bungur, nekadašnji čuvar Vojno-istražnog centra “Lora”, uhapšen je u ponedjeljak u Šibeniku te je prebačen u splitski zatvor na Bilicama. Bungur je uhapšen nakon što je Visoki kazneni sud na sjednicama održanima 16. i 17. novembra donio rješenje u kojem stoji da je Bunguru pravosnažno izrečena zatvorska kazna viša od pet godina te mu je zato izrečen obavezni istražni zatvor. Kako pravosnažna presuda još nije poslana strankama i nije javno objavljena, nije poznato na koliko je godina pravosnažno osuđen Bungur, piše “Slobodna Dalmacija” u današnjem internetskom izdanju,
Tomislavu Duiću, bivšem komandantu “Lore”, te čuvaru Bunguru sudilo se za ratni zločin protiv civila u obnovljenom postupku te za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno slučajeve “Lora 1” i “Lora 2”. Krajem aprila ove godine na splitskom je sudu sudsko vijeće pod predsjedanjem sudije Vladimira Živaljića Bunguru izreklo nepravosnažnu jedinstvenu zatvorsku kaznu od četiri godine i 10 mjeseci, koja je sad preinačena i povećana, podsjeća “Slobodna Dalmacija”.
Duić je zbog komandne odgovornosti u predmetu “Lora 1” bio osuđen na šest godina zatvora, a zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima u slučaju “Lora 2” na pet godina, te mu je bila izrečena jedinstvena kazna zatvora. Kako je kazna bila veća od pet godina, to je po zakonu morao odmah biti sproveden na Bilice. Nije poznato je li i njemu Visoki kazneni sud preinačio kaznu i na koliko godina.
Obojica su bili već pravosnažno osuđeni 2006. godine za ratni zločin nad civilima, kada je Duić dobio osam godina zatvora, a Bungur šest godina. No, kako su obojica bili u bijegu, i to Duić 11 godina, a Bungur 15 godina, nakon što su uhapšeni, tražili su obnovu postupka te su je i dobili, a onda su oba slučaja “Lora” objedinjena u jedno suđenje.
Što se tiče ratnog zločina nad civilima, teretilo ih se da su zlostavljali i mučili većinom srpske civile, od kojih su dvojica, i to Gojko Bulović i Nenad Knežević, i umrli. Što se tiče ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima, teretilo ih se da su “dopuštali da se vojne i civilne osobe, a kojima je bio dozvoljen ulaz u Loru, prema zatočenim osobama ponašaju tako da vrijeđaju njihovo ljudsko dostojanstvo i osobno ih ponižavaju, psihički i fizički muče i tjelesno kažnjavaju sve do usmrćenja”. Posebno su zlostavljali zarobljenike iz bloka C koji nisu bili evidentirani tako što su ih udarali nogama, rukama, bejzbolskim palicama; ranjene zarobljenike priključivali su preko štipaljki na ušne školjke i spolne organe na tzv. poljski telefon, puštajući jake udare inducirane struje, gurali pištolj u usta i prijetili da će ih ubiti, odvozili na lažna strijeljanja, šmrkovima polijevali vodom pod velikim pritiskom ciljajući upravo u ozlijeđena mjesta na tijelu, prisiljavali ih na bludne radnje, da jedni druge tuku, ulaze u pasje kućice i laju, kleče i kupe ustima otpatke po tlu. Od posljedica premlaćivanja preminuli su Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vlade Savić.
Veritas.info
Povezani tekstovi
