Tko je odgovoran za ubijanje civila u Gospisu potkraj 1991. godine?

-  Zaključite sami: Vojnu policiju u Gospiću osnovao je Ante Karić, šef Kriznog štaba gdje je Tihomir Orešković bio tajnik, a civile je odvodila vojna policija. Šef vojne policije tada je bio Stipe Rukavina – Revan.

 Kako je moguće da je vojna policija privodila civile?

- Da, to je čudno. Ja nisam sudjelovao u hapšenju po Gospiću, ali jesam u onome koje se događalo u Karlobagu. Hapsili smo ih po spisku koji nam je bio dostavljen, a dobili smo ga od zapovjednika jedinice vojne policije Jure Tomljenovića. On je vodio akciju uhićenja Srba po Karlobagu. Spisak je dobio od zapovjednika gospićke vojne policije Stipe Rukavine – Revana, a ovaj od Kriznog štaba u Gospiću.

 Tko je sastavio taj spisak?

-  Spisak Srba u Karlobagu potpisao je tadašnji inspektor gospićke policije Željko  Jažic.  On je bio komandir milicije u Karlobagu u vrijeme bivšeg sustava, a bio je to i u ovom sustavu dok nije prebačen u Gospić. Od koga je on dobio taj dokument – ne znam.

 Tko su bili ljudi čija su imena bila na tom popisu?

-  Srbi.

 Prema kojem kriteriju su se tu našli?

-   Na spisku su bila navedena imena i prezimena svih Srba u Karlobagu, a bila su zaokružena samo  neka.  E,  mi  smo  hapsili samo one koji su bili zaokruženi. Uhitili smo tada osam ili devet ljudi, utrpali smo ih u kamion, a odveo ih je nekamo pripadnik druge jedinice, kojega su zvali Sale. Ne znam gdje su ti ljudi završili. Kad je Jure Pavlić, zapovjednik civilne policije u Karlobagu čuo da vojna policija hapsi ljude, došao je vidjeti što se zbiva. Tada mu je Jure Tomljenović pokazao spisak prema kojemu smo hapsili i nakon toga Pavlić više nije imao primjedbi. Mislim da je u tim egzekucijama uglavnom stradala srpska sirotinja, oni koji nikome nisu bili ništa krivi, pa nisu našli za shodno od bilo koga bježati. One koji su radili u tajnim službama i tlačili Hrvate u bivšem sustavu – njih se nije previše diralo. Iznimka su bili gospićki suci. Vjerojatno su stradali zato što su previše znali i što su neke Hrvate, koji su došli na utjecajna mjesta, mogli prikazati u lošem svjetlu.

 Sjećate li se imena ljudi koje ste uhitili?

-  Ne svih. Sjećam se, recimo, muža i žene Orlović, pa jednoga bivšeg policajca, nekog Janka, pa Soke, koja je također radila u policiji, mislim da je bila spremačica…

S obzirom da ste neko vrijeme bili zapovjednik vojne policije, jeste li o onome što ste vidjeli i doživjeli izvijestili nekoga u Zagrebu?

- Jesam, itekako. Potkraj 1991. sukobio sam se s Tihomirom Oreškovicem i Mirkom Norcem, otišao sam u Zagreb i završio u Jurjevskoj ulici kod Josipa Manolića. Tamo sam ispričao sve što se događa, ali sam, prema reakcijama, zaključio da u Zagrebu već sve znaju. Nitko se zbog onoga što su čuli od mene nije usplahirio niti ustrčao. Na temelju toga što sam kazao oni su sročili neku izjavu i dali mi da je potpišem. Međutim, odbio sam je potpisati, jer je dio onoga što sam ispričao bilo izmijenjeno. Stoga sam sjeo i sam napisao izjavu.

…Imate li još kakvih saznaja o ubojstvima Hrvata, a da se ne može reći da su to učinili četnici?

-  Imam. Nad dvije hrvatske obitelji, Hećimovic i Pocrnić, izvršen je masakr, u listopadu 1991. godine. to se dogodilo kod Perušića, na Lipovoj glavici. Oni su izmasakrirani, a iz kuće nije opljačkano baš ništa. Prilikom obdukcije, kojoj sam osobno prisustvovao kao kriminalistički tehničar iz VP-a, kod jedne žrtve pronađena je veca količina DEM, čime se isključjuje mogućnost da su te osobe ubijene iz koristoljublja, od strane četnika. Indikativno jest da je Orešković, kada su policajci trebali slučaj obraditi, to stopirao! Istraga je njegovom zabranom naprasno prekinuta i nikad nije završena! Pobijeno je sedam osoba…

 A po Vama su idejni tvorci…

-  Evo vam te liste još jednom: Tihomir Oreškovic, Mirko Norac, Milan Čanic – Bićo. Oni su krivci…”

Veritas.info