D.I.C. Veritas

“Fokus”, 18.04.2012. Od rata u Hrvatskoj UBIJENO 70 srpskih povratnika Istaknut

Srbin Momčilo Španović (75) ubijen je na monstruozan način ispred svoje kuće u mjestu Krstinja, u Hrvatskoj, pretučen je nasmrt i zadavljen. Tijelo Španovića pronašle su komšije. Zvanične informacije očekuju se nakon obdukcije i uviđaja koji danas treba da bude završen. U srpskom selu Krstinja, koje je razoreno u ratu, živi samo 17 ljudi.

Posljednje ubistvo srpskog starca u Krstinji u Hrvatskoj, kome je na glavu stavljena partizanska kapa s petokrakom, predstavlja još jedno u nizu simboličkih ritualnih ubistava ili sumnjivih samoubistava Srba u Hrvatskoj.

- I ovo ubistvo spada u grupu takozvanih ritualnih ubistava, gdje nije svrha samo ubiti čovjeka, nego ga poniziti i svesti ga na nivo životinje, kao i poslati poruku sunarodnicima, komšijama, očigledno Srbima povratnicima, šta ih čeka, ako bi se vratili – rekao je Savo Štrbac, direktor “Veritasa”.

On je naveo da se to ritualno ubistvo može dovesti u vezu i s partizankom kapom stavljenom na glavu ubijenom starcu, a koja karakteriše Drugi svjetski rat.

- Ako se stavi partizanska kapa s petokrakom na glavu to ubistvo treba da kaže i ko je žrtva i ko potencijalni ubica – rekao je Štrbac, navodeći da su na Kordunu, gdje je Krstinja, uglavnom bili partizani za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Štrbac je procijenio da je od kraja rata u Hrvatskoj do sada ubijeno oko 70 Srba, od čega je u prve tri godine poslije okončanja rata ubijeno 56 Srba, a samo prve poslijeratne 1996. godine ubijeno ih je 38, koji su se vratili na svoja ognjišta. Štrbac je rekao da su sva ova poslijeratna ubistva i samoubistva uvrštena u kontratužbu Srbije protiv Hrvatske za genocid, kako bi se pokazala namjera hrvatskih vlasti da ne žele da se Srbi vrate. On je podsjetio i na ritualno ubistvo 81-godišnjeg starca Dušana Vidića maja 2005. godine u Karinu, kome je prerezan vrat, a bio je penzionisani major JNA, kao i na slučajeve podmetanja eksplozivnih naprava Srbima u sijeno ili u krompir.

- Klanje je primjer simboličkog i ritualnog ubistva koje u tradiciji južnoslavenskih naroda ima precizno značenje da ponizi čovjeka i svede ga na nivo životinje, a ritualnim ubistvom se šalje jasna poruka sunarodnicima žrtve koja treba da izazove strah i jezu – rekao je Štrbac.

On je podsjetio i na neke od primjera sumnjivih navodnih samoubistava Srba povratnika, gdje se u selu Rašljević jedna žena navodno udavila u cisterni s vodom, u selu Zemunik Milenko Đinić navodno se bacio u bunar, dok je Vasilj Šakić iz Gline pronađen obješen o svoj kaiš u potkrovlju svoje kuće, dok mu je tijelo dodirivalo pod.

- Svi ti slučajevi ubistava se protežu svake godine, ima sumnjivih samoubistava, ima dosta ritualnog. S jedne strane, imamo pozive hrvatskog vrha Srbima da se vrate, a s druge strane dešavaju se ova ubistva kao poruke šta bi im se moglo desiti ako se vrate – rekao je Štrbac.

Hrvatska vlada treba da reaguje

Predsjednik Udruženja Srba izbjeglih iz Krajine i Hrvatske, Petar Džodan, nije želio komentarisati slučaj “Španović” ali je istakao da se ne može negirati činjenica da je povratak Srbima u neka područja Hrvatske onemogućen zastrašivanjem.

- Ubistava ima svakakvih i na jednoj strani i na drugoj i ta činjenica nikako ne doprinosi ni jednima ni drugima. U zavisnosti od područja u koje se Srbi vraćaju, povratak se može smatrati kao pozitivano ili negativno ocijenjen. Postoje područja gdje su zastupljena kršenja prava pojedinaca pa tako i povratnika a koja su uz to propraćena određenim zastraživanjem i to ne možemo negirati. U tim slučajevima hrvatska vlada treba da reaguje, da bude svjesna onoga što se dešava, da obezbijedi patrole, policijske snage kako bi se zaštitili povratnici. S druge strane, postoje i područja gdje je suživot moguć, štaviše i lijepo uređen – rekao je Džodan.

Klasično zastrašivanje

Ubistva koja se dešavaju u Hrvatskoj šalju sliku klasičnog zastrašivanja potencijalnih povratnika. U ovom posljednjem slučaju, imamo još jedan pristuan segment a to je virtuelno ubistvo, s partizanskom kapom i petokrakom na glavi, što je svakako za svaku osudu. Sigurno da je to ubistvo vezano i za obilježavanje NDH kao i za dešavanja u Zagrebu proistekla od desničarskih organizacija. Iako je Hrvatska konačno dopustila da se nešto održi u Zagrebu, taj događaj se povezuje s obilježavanjem Blajburga i veličanjem, odnosno oživljavanjem duha iz Drugog svjetskog rata – kaže Janko Velimirović, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina.

- Kroz suđenje Gotovini i Markaču takođe se može vidjeti da NDH duh i duh iz Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj još nije ubijen. Čini se da je u posljednje vrijeme sve življi – rekao je Velimirović.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.