OBRANA vojnih policajaca iz Kulina, optuženih za ratni zločin nad civilima tijekom svibnja, lipnja i srpnja 1993. godine, zatražila je izdvajanje iskaza oštećene Marije K. kojeg je dala videolinkom iz Las Vegasa u proljeće 2011. godine.
Smatraju da su postavljena sugestivna pitanja. Sutkinja Ivona Rupić odbila je zahtjev, no sada bi o žalbi obrane trebao odlučiti Vrhovni sud pa je suđenje do daljnjeg odgođeno. Stigli su inače do kraja. Danas se očekivalo da nekadašnji šef vojnog zatvora Damir Boršić i čuvar Miroslav Periša daju obrane, no zbog zahtjeva obrane sve je prolongirano do odluke višeg suda.
Čobanicu odveli u vojni zatvor: Čuvala sam blago na livadi kada je došla hrvatska vojska…
Iskaz kojeg obrana ne želi u spisu Kuline dala je Marija K. putem videolinka koji je povezao splitski Županijski sud sa zgradom Federalnog suda u Las Vegasu u Nevadi. Svjedokinja je opisala što joj se događalo nakon zarobljavanja na polju kod mjesta Baljci nedaleko od Drniša.
“Čuvala sam blago na livadi kada je došla hrvatska vojska sa crnim trakama oko glave. Rekli su nam da ne bježimo inače će nas ubiti. Dušanu J. izbijeni su zubi. Odveli su nas u ćeliju u Kuline veličine dva sa tri metra. Bili su tu Dušan i druga Marija K. Prvu noć nas nisu dirali, drugu noć su nas tukli i prijetili da će nas zaklati. Dolazili su Periša i Duliša, prvi je bio manji, sa crnom kosom, a drugi s plavom. Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat”, kazala je Marija T.
“Skričala sam, plakati nisam mogla jer suza nisam imala”
Svjedokinja se tijekom iskaza nekoliko puta rasplakala.
“Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu prekoputa. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola. Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bi to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac. Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru”, kazala je Marija K.
Tortura i nakon silovanja
Nakon silovanja vratila bi je u ćeliju u kojoj je morala stajati na prstima i dodirivati nešto na zidu što bi joj vojnici napisali.
“Morala sam cijelo vrijeme držati ruke gore, ako bi malo spustila pete, neki bi vojnik došao na vrata, čula bi nekakav udarac i prestrašila se. Najviše su to od mene tražili Periša i Duliša, ali i drugi, ne znam im imena. Nisam mogla ispružiti šake jer su nas stalno udarali palicama”, kazala je svjedokinja.
Posjeta Crvenog križa i pokušaj silovanja valjkom za tijesto
Prisjetila se i kako su se morali skidati goli u dvorištu pa bi ih polijevali hladnom vodom i tukli šmrkom po glavi.
“Meni bi šmrk stavljali u uho tako da mi ide voda. Smočili bi nam i odjeću koju bi morali odjenuti i tako bi mokri spavali. Jedan vojnik mi je pokuša ugurati valjak za tijesto u spolni organ, ali sam ja stisnula noge pa je odustao. U pritvor je dolazio Crveni križ. Ja sam imala otečenu glavu, nisam im smjela reći da je to od udaraca. Ja i Dušan smo skroz poplavili od udaraca, nikada me nisu vodili u bolnicu u Šibenik. Jednom su od jednog zatvorenika tražili da me siluje, ali on nije mogao. Jednom su me u vrtu kada sam skupljala lišće pogodili balotom u glavu”, kazala je Marija K.
Rasplakala se i pokrila lice rukama.
Nije se mogla sjetiti jesu li je spajali na struju, ali jest kako su je tukli uvijek kada bi dobijala obrok. Ne može imenovati nikog tko ju je silovao jer bi vojnici tada stavljali kape na glave. Vidjela je ipak da su neki bili u civilu, i to dok su je odvodili iz sobe.
Povezani tekstovi
