Dosta mi je ove agonije. Oni svi lažu! Ja sam je ubio! Ovo šokantno priznanje umirovljenog vojnika Josipa Mršića, koji se kao svjedok pojavio u ličkom selu Čitluk na rekonstrukciji ratnog zločina, hladnokrvnog ubojstva starice za koje se sudi njegovu suborcu Veliboru Šolaji, bivšem zapovjedniku u 9. gardijskoj brigadi Vukovi, formalnu bi potvrdu trebalo dobiti u utorak na zagrebačkom sudu.
Ako Mršić ponovi samo zadnju rečenicu izrečenu prije desetak dana u Čitluku, tužiteljstvo će se morati suočiti s gorkom istinom da dvije godine za ratni zločin tereti nevinog čovjeka, ali će isto tako u tom trenutku imati lak posao dokazivanja istog djela, jer će na stolu imati priznanje stvarnog ubojice. No to je sasvim nova priča. Prije nje, mnogo će se novinskih stupaca ispuniti ovom aktualnom.
Danima smo tražili Josipa Mršića, po Lici i po riječkom području. Željeli smo da nam ispriča ono što je ispričao sucu Turudiću, što su javnosti prenijeli domaći i mediji iz regije pozivajući se na isti izvor, državnu agenciju Hinu koja je jedina pratila slučaj.
- Tog dana u borbenom oklopnom vozilu dovezao sam se do kuće oko koje se dimilo. U kući ili podrumu, više se ne sjećam gdje točno, bila je ta žena. Nisam bio siguran je li naoružana. Izveo sam je ispred kuće. U jednom trenutku, ona mi se iskesila. I ja sam pucao u nju. Ubio sam je. Kada sam zapucao, čulo se još nekoliko hitaca sa strane jer je tu bilo naše vojske – ispričao je Mršić, te ponovio priznanje i nakon što ga je sudac upozorio da time tereti sebe. Mršić je rođen u Matuljima kraj Rijeke, tamo mu žive dva brata i sestra, a u centru Gospića mu žive bivša supruga i dijete. Posljednjih godina živio je na obje adrese, danas nije ni na jednoj, a gdje je, članovi njegove obitelji ne žele nam otkriti. Mario, najmlađi Josipov brat, s njim je u kontaktu. Nazvao ga i pitao pristaje li na razgovor za novine o ubojstvu starice.
- Ne želi. Sve ste krivo prenijeli iz Čitluka, kaže. Uopće nije bilo tako – rekao je brat nakon razgovora s Josipom. Imali smo niz pitanja, a on samo jedan odgovor: Doviđenja.
Inače, Mršić je svjedočio i na zagrebačkoj raspravi, no tamo nije iznio ništa bitno za predmet. Rekao je da je okrivljenika vidio usput, uz cestu, da kod njega nije vidio pištolj, kao i da uopće nije vidio ubojstvo civila. Od petnaestak pripadnika Vukova koji su se te 1993. u akcije čišćenja Medačkog džepa našli u isto vrijeme na kobnom mjestu, samo je jedan decidirano tvrdio da je staricu ubio Šolaja, ostali se ne sjećaju detalja i nisu konkretni u iskazima. On je Zagrepčanin Samir Kulašić i najvažniji je svjedok tužiteljstva. O šokantnom obratu doznao je iz medija jer zbog sudara nije stigao na rekonstrukciju.
- Šolaja je pucao u staricu. Ne lažem i ne bojim se ni osoba ni institucija ni boga i iskaz neću povući jer je to istina, jer sam to vidio svojim očima. Dvije starice bježale su u podrum, netko je bacio bombu, a potom su jednu izveli van, druga je valjda bila mrtva.
Stala je pred Šolaju i Mršića. Obojica su u nju imala uperene pištolje, Šolaja Lugera, a Jole Makarova. Stajali su na metar jedan od drugoga. Nazvali su je četnikušom i pitali gdje su joj sinovi. Ona je rekla da su u Zagrebu i blago se nasmijala. Šolaja joj je ispucao metak u torzo pa je klecnula na koljena. To mi je bilo mučno, zgadio mi se prizor, pa sam okrenuo glavu. Nakon jedne sekunde začuo sam i drugi pucanj, ali ne znam tko ga je ispalio, Jole ili Šolaja, ili netko treći, ne želim nagađati, pričam samo ono što sam vidio – rekao je Kulašić.
Povezani tekstovi
