Dinko Cvitan smijenio je Željku Pokupec zbog optužnice u predmetu ‘od posebnog državnog interesa’ i omogućio Željku Sačiću da usklikne ‘čist sam kao suza’!
Smjena Željke Pokupec, zagrebačke županijske državne odvjetnice, zbog navodno ishitrene, loše napisane i još lošije utemeljene optužnice protiv Željka Sačića, drugog čovjeka specijalne policije iz ratnoga doba, u javnosti je ostavila puno upitnika i malo odgovora. A tamo gdje manjka uvjerljivih odgovora, bujaju spekulacije. Jedna od njih kaže da je novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan optužnicu protiv Sačića iskoristio kao dobrodošao povod da smijeni jednu od uzdanica svog prethodnika Mladena Bajića.
No pustimo spekulacije po strani. Pozabavimo se službeno navedenim razlozima povlačenja optužnice protiv Željka Sačića i smjene Željke Pokupec. A u službene razloge spada tvrdnja DORH-a “da optužnica i postupak prije njezinog podizanje trpe znatne nedostatke”. U službene razloge spada i tvrdnja da vrh DORH-a o namjeri podizanja optužnice protiv Sačića nije bio unaprijed obaviješten, što je nedopustivo jer se radi o predmetu “od posebnog državnog interesa”. Nejasno je, međutim, iz suhog priopćenja DORH-a, što ta institucija misli kad kaže da je optužnica protiv Sačića “predmet od posebnog državnog interesa”. Znači li to da je kažnjavanje počinitelja i prikrivača toga gnjusnog zločina za DORH “od posebnog državnog interesa”. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, dovoljno je baciti tek letimičan pogled unatrag i podsjetiti na ključne činjenice vezane uz predmet “od ključnog državnog interesa”.
A činjenice govore da se o ubojstvu šest civila u Gruborima znalo odmah nakon što je zločin počinjen. Ono što je ovaj zločin izdvojilo iz niza drugih postolujnih zločina koji su pali u zaborav – čisti je slučaj. A slučaj je htio da se toga 25. kolovoza u selu Plavnu, u neposrednoj blizini Grubora, zateknu promatrači UN-a koji su snimili i zapisali registarske oznake terenskih vozila specijalaca ATJ Lučko koji su likvidirali civile u Gruborima i zapalili selo. Oni su snimili i stravične prizore ubijenih civila i kuća u plamenu. Iako je hrvatska regularna policija uredno i promptno obaviještena o zločinu, ona je onemogućena u obavljanju očevida, dokazi su uklonjeni, o zločinu su naštancane verzije lažnih izvješća, a Željko Sačić je po iskazima svjedoka u haaškom procesu generalima Gotovini, Markaču i Čermaku u zataškavanju imao lavlji doprinos. Međutim, DORH se sve do prosinca 2009., dakle punih 14 godina od zločina, ponašao kao da ovaj “predmet od posebnog državnog interesa”, kako mu danas tepaju, uopće ne postoji.
U prosincu 2009. protiv Sačića i petero specijalaca DORH je napokon pokrenuo istragu kako bi Haaškom tužiteljstvu i Europskoj komisiji pokazali da je Hrvatska pravna država. Početkom 2010. istraga protiv Sačića je odvojena od istrage o Franji Drlji, Igoru Beneti i Boži Krajini. U sklopu istrage o Sačićevoj odgovornosti trebalo je ispitati njegovog ratnoga zapovjednika Mladena Markača. Markač se u to vrijeme nalazio u Haagu, pa su iz DORH-a na pitanje zbog čega istraga protiv Sačića stoji redovito odgovarali da im Haaški sud ne daje suglasnost da hrvatski istražitelji ispitaju Markača. Je li DORH ikada u Haag poslao zahtjev za ispitivanjem Markača nikada nećemo doznati, ali kad su se generali Gotovina i Markač nakon oslobađajuće haaške presude u studenom 2012. vratili kući, ovaj razlog za otezanjem istrage protiv Sačića napokon je otpao.
M eđutim, ni godinu dana od povratka u Hrvatsku, Markač nije bio ispitan u istrazi o Sačiću. Onda je Markač napokon ispitan, a istraga protiv Sačića i dalje je trajala. U međuvremenu je Igor Beneta, jedan od trojice osumnjičenih za zločine u Gruborima, nađen obješen kod Otrića u Lici. Franjo Drljo i Božo Krajina su u lipnju prošle godine zbog nedostatka dokaza nepravomoćno oslobođeni krivnje. U prosincu 2014. navršilo se pet godina od pokretanja istrage protiv Sačića, a ona je i dalje trajala. U siječnju je napokon podignuta optužnica. Ishod je poznat.
Iz svega navedenoga jasno ja da je DORH-u do kvalitetne istrage i optužnice protiv Sačića stalo kao do lanjskog snijega. Jer da je drukčije, Dinko Cvitan zahvalio bi se Željki Pokupec prije devet mjeseci kad je preuzeo dužnost glavnog državnog odvjetnika, jer je nedopustivo da istragu u “predmetu od državnog interesa” razvlači pet godina. Mogao se Cvitan, u proteklih devet mjeseci, kad to već nije učinio njegov prethodnik Mladen Bajić, potruditi da se istraga u slučaju Sačić privede kraju i urodi kvalitetnom optužnicom. Ali nije.
Ako je Cvitan tražio povod za smjenu Željke Pokupec, mogao je to učiniti nakon skandaloznog kašnjenja njezine zamjenice u podizanju optužnice protiv Vinka Mladinea. Ali nije. Učinio je to na optužnici protiv Sačića, u predmetu “od posebnog državnog interesa”, i omogućio tome junaku trgova da pred kamerama slavodobitno usklikne “čist sam kao suza”! Zataškavanju u slučaju Grubori, izgleda, nema kraja.
Povezani tekstovi
