Među 397 “poginulih sugrađana”, kako stoji na spomeniku, našla su se i imena onih za koje je pravomoćnim sudskim presudama hrvatskih sudova utvrđeno da su ubijeni u akcijama kolokvijalno nazvanima Selotejp i Garaža
Branimir Glavaš nije kriv za ubojstva civila u Osijeku, za što je pravomoćno osuđen na osam godina zatvora. Branko Lovrić, Bogdan Počuča i Petar Ladnjak, trojica od desetero ubijenih u akciji Selotejp, te Đorđe Petković, ubijen u akciji Garaža, žrtve su velikosrpske agresije. Tako, naime, stoji na spomeniku podignutom na lijevoj obali Drave, nadomak Kapelice mira, u čast poginulim braniteljima i civilima ubijenima u Osijeku tijekom Domovinskog rata.
Pravomoćno osuđeni
“Ovim spomen-obilježjem odajemo počast braniteljima i sugrađanima – žrtvama velikosrpske agresije na Grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju i Republiku Hrvatsku”, doslovce stoji na spomeniku otkrivenom u povodu Dana osječkih branitelja, 28. lipnja. Spomenik je sagrađen sredstvima Grada Osijeka, a na otvorenju su bili gradonačelnik Krešimir Bubalo, župan Vladimir Šišljagić te saborski zastupnik Dinko Burić, čelni ljudi HDSSB-a. Tako je njihovo negiranje pravomoćne sudske presude Branimiru Glavašu i njihove višekratne izjave kako tu presudu ne priznaju sada upisano i u velike metalne ploče na spomenik žrtvama velikosrpske agresije. Među 397 “poginulih sugrađana”, kako stoji na spomeniku, našla su se i imena onih za koje je pravomoćnim sudskim presudama hrvatskih sudova utvrđeno da su ubijeni u akcijama kolokvijalno nazvanima Selotejp i Garaža, za koje je osuđen Branimir Glavaš i zbog čega u Mostaru izdržava zatvorsku kaznu.
Na popisu stradalih civila, žrtava velikosrpske agresije, našla su se i imena Vukašina i Svetozara Bulata te Save Pavitovića, ubijenih u Čepinu 1991. Za ta ubojstva pravomoćno su osuđeni pripadnici Hrvatske vojske, Fred Marguš i Tomislav Dilber. Marguš je dobio 15 godina zatvora, a Dilber tri.
Mučan osjećaj
No, dok se na popisu žrtava velikosrpske agresije nalaze i imena osoba za koje je pravomoćnim presudama utvrđeno da su ih ubili pripadnici Hrvatske vojske, na spomeniku u čast braniteljima i civilnim žrtvama nema, naprimjer, snimatelja HTV-a, ubijenog metkom JNA na zloglasnom osječkom poligonu C, krajem kolovoza 1991. S popisa stvarnih žrtava velikosrpske agresije izostalo je i ime 14-godišnje Ljiljane Jaroš, poginule 1992. tijekom granatiranja Osijeka, te još nekoliko civila stradalih u srpskom granatiraju Osijeka.
Iako je predsjednik gradskog Odbora za branitelje Miljenko Kolobarić na svečanom otkrivanju spomenika s imenima 1327 poginulih branitelja i 397 “ubijenih sugrađana” rekao da se na prikupljanju podataka radilo više od tri godine, taj je posao obavljen ili nevjerojatno šlampavo ili krajnje tendenciozno. Ako su se imena poginulih branitelja i civila prikupljala tri godine, kako to tvrdi Kolobarić, nije li onda bilo mudro javno izložiti imena prije nego što budu uklesana u spomenik kako bi se moglo provjeriti je li tko izostavljen i kako bi se izbjegao mučni osjećaj koji zbog šlampavosti ili namjerne provokacije taj spomenik izaziva.
Ubijen kiselinom
- Bilo mi je strašno i gorko sam zaplakala kada sam na otvorenju spomenika uočila da na popisu civilnih ratnih žrtava nema imena moje Ljiljane. Ubijena je kao 14-godišnja djevojčica. Ne znam kako je izostala s popisa jer je Udruga civilnih žrtava rata, kojoj i ja pripadam, poslala točan popis ubijenih u ratu. Strašno me to povrijedilo, kao i oznaka na spomeniku ‘poginuli sugrađani’. Te osobe nisu ‘poginuli sugrađani’, to su civilne žrtve rata – rekla je Zemina Jaroš, majka u ratu poginule 14-godišnje djevojčice.
Također, potpuno je nejasno kako su se imena nekih žrtva iz akcije Selotejp i akcije Garaža, kao i onih ubijenih u Čepinu, našla na spomeniku žrtvama velikosrpske agresije, a izostavljena su imena ostalih sedmero ubijenih u akciji Selotejp, kao i ime Čedomira Vučkovića, koji je u garaži nadomak zgrade zapovjedništva obrane Osijeka bio prisiljen piti akumulatorsku kiselinu, od čega je i preminuo. Na spomeniku se ne nalaze ni imena još triju žrtava za čiju je likvidaciju također osuđen Fred Marguš.
Usto, među imenima 1327 poginulih branitelja nalazi se i švicarski novinar Christian Robert Wurtemberg (čije je ime pogrešno napisano kao Wurtenberger), ubijen u Osijeku potkraj 1991.
Istraga o ubojstvu
Premda istraga o njegovu ubojstvu nikada nije provedena, u brojnim tekstovima u stranim medijima za tu se smrt optuživalo Eduarda Floresa, zapovjednika Internacionalnog voda u sastavu 160. osječke brigade. Imena britanskog fotografa Paula Jenksa, ubijenog u okolici Osijeka dok je istraživao sumnjivu Wurtembergovu smrt, međutim, nema na popisu civilnih žrtava.
- Spomenici nas trebaju podsjetiti na stradalnike i žrtve. To što su Hrvatsku napale JNA i srpske postrojbe ne može biti opravdanje za manipuliranje činjenicama o presuđenim zločinima, za koje se krivnja može pripisati samo osuđenim počiniteljima – izjavila je Vesna Teršelič, voditeljica Documente, nevladine organizacije koja je pokrenula medijsku kampanju “Žrtve su predugo čekale”.
Povezani tekstovi
