Hrvatska ima pravo znati tko su bili hrvatski branitelji – to je popis časnih ljudi. Ali isto tako Hrvatska ima pravo znati tko su bili agresori na Hrvatsku, tko su bili pripadnici četničkih postrojbi , tko zapovjednici, tko ideolozi agresije, tko je nanio toliko zla mojem rodnom Pounju i Banovini. Zato sam odlučio objaviti svojevrsni registar agresora na Hrvatsku. Pri tome ni jedno ime nisam izmislio, dodao niti oduzeo. Ja sam samo prepisao imena iz originalnih “spiskova” okupatorskih vlasti, vojnih postrojbi i iz dnevnika pripadnika okupatorskih snaga koje smo pronašli na tome području nakon Oluje”.
Originalni popisi
Riječi su to hrvatskog branitelja Ivice Pandže Orkana, pukovnika Hrvatske vojske i ratnog vojnog invalida, predsjednika Agencije za istraživanje i dokumentaciju ratnih sukoba, jednog od najvrednih sakupljača dokumenata iz Domovinskog rata, u povodu izlaska njegove nove knjige. On je autor knjige “Vojska krajine u Pounju i na Banovini (zapisi komšija)” koja je u petak, 18. siječnja popodne izašla iz tiska.
Pandža, s kojim smo razgovarali odmah nakon izlaska knjige iz tiskare, kaže kako u knjizi, osim u uvodu, nema ni jedne njegove riječi ili konstatacije, cijeli je sadržaj knjige prijepis osam dokumenata vojnih i civilnih organa i pripadnika okupatorskih vlasti, a u više od pola knjige sa 293 stranice nalaze se popisi pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Tu je popis 3270 pripadnika 26. brigade srpske vojske krajine Kostajnica, 1578 pripadnika iste postrojbe s tipom i brojem naoružanja koje su dužili u ratu.
Pandža je objavio i popis 2202 pripadnika 33. brigade Dvor s tipom i brojem oružja u ratu, 62 pripadnika čete Meminska, popis 133 ranjena pripadnika srpske vojske i milicije s područja Dvora, 76 ranjenih pripadnika srpske vojske i milicije s područja Kostajnice, 138 ranjenih paripadnika srpske vojske i milicije iz Petrinje, 197 ranjenih srpskih pobunjenika s područja Gline, kao i 13 ratnih vojnih invalida koji primaju invalidnine iz Beograda, a prebivalište im je bilo na području ‘opštine Petrinja’. Ukupno je na popisima 7669 imena, a u objavljenim dokumentima, dnevnicima, svjedočanstvima i izvješćima još je više od 500 imena pobunjenih Srba. “Ova knjiga dolazi u pravo vrijeme, neposredno iza objave Registra hrvatskih branitelja, kako bi javnost znala tko su bili oni koji su se borili protiv tih hrvatskih branitelja”, kaže Orkan. Tim prije što je taj ‘registar agresora’ autentično djelo samih Srba i njihove paradržave.
Ne bojim se tužbi
Pitamo Orkana boji li se tužbi i prijava zbog objave imena. “Možda će biti onih koji se zbog objave popisa nađu ugroženim ili povrijeđenim. Ali nije to moj popis, nisam ga ja sastavljao, nego oni sami, njihova ‘država’ za koju su se borili i zbog koje su počinili toliko zločina protiv Hrvata, svojih dojučerašnjih susjeda. Ako žele tužiti, neka tuže one koji su sastavili te ‘spiskove’”, zaključuje Pandža.
Dokumenti koje Pandža objavljuje potvrđuju veliku umiješanost Beograda u ratne sukobe, nečasnu ulogu JNA, a u knjizi se nalazi i autentičan iskaz koji potvrđuje krvavu ulogu Dragana Vasiljkovića, kapetana Dragana, u zauzimanju Gline, ubijanju ljudi, rušenju sela, paljenju kuća, a čije izručenje Hrvatska uskoro očekuje od Australije.
Iz ratnih zapisnika i dnevnika
Izvještaj o rušenju katoličke crkve
Među dokumentima nalazi se i izvješće ‘opštine Glina’ od 8. prosinca 1994. godine. Navedeno je kako se pristupa rušenju katoličke crkve, te da se porušeni materijal odvozi u deponij u staro korito Gline. Dio materijala od porušene crkve Srbi su koristili za nasipanje poljskih putova. Izvješće o aktivnostima na rušenju crkve i troškovima sastavio je referent Dušan Baltić. On je danas gradski vijećnik u Glini, doznajemo od Ivice Pandže Orkana.
Nikola Sužnjević, istražni sudac Okružnog suda u Glini, sastavio je 17. prosinca 1991. godine “zapisnik o uviđaju na licu mjesta u Joševici”.
U tom zapisniku, koji je jedan od krunskih dokaza ratnih zločina nad Hrvatima, sudac Sužnjević, koji je 15 godina kasnije bio županijski vijećnik, gradski vijećnik Gline i savjetnik županice, precizno bilježi likvidaciju 19 Hrvata, hicima u glavu, ispaljenim iz oružja s prigušivačima. Na lice mjesta izašao je i tadašnji sudac Okružnog suda u Glini Radovan Jović te kirurg Anđelković Branislav koji je u Glinu, da pomogne srpsku agresiju na Hrvatsku, došao iz Beograda.
Nadalje, Milan Petrinjac pripadnik paravojne postrojbe piše: “Shvativši svu opasnost od ustaške vlasti, Meminčane više ništa nije moglo iznenaditi. Već u sedmom mjesecu 1991. Meminska osniva svoju vlastitu četu, odaziv je bio stopostotan i zato mi je dužnost da im ovde pomenem imena”. U nastavku dnevnika navodi sva 62 pripadnika svoje čete i bilježi njezin ratni put. Piše Petrinjac u dnevniku kako četa sudjeluje u napadu na Hrvatsku Kostajnicu, kako drži položaje i zarobljava ustaše, ali bilježi i pljačkaše imovine Hrvata.
Povezani tekstovi
