Željko Gojak pravomoćno je osuđen na devet godina zatvora zbog masakra u karlovačkom naselju Sajevac ratne 1991. godine
Niste se ponašali kao što se treba ponašati hrvatski vojnik ili policajac. Ukaljali ste ugled vojske i države – to je u lice Željku Gojaku (53) prije četiri godine rekao zagrebački sudac Ivan Turudić, a potom mu odrezao devet godina zatvora za bešćutni masakr počinjen nad obitelji Roknić u Gojakovu susjedstvu, u karlovačkom naselju Sajevac ratne 1991. godine. Godinu dana nakon toga ovu presudu Županijskog suda u Zagrebu potvrdio je Vrhovni sud, a prije nekoliko tjedana na Općinskom sudu u Karlovcu nepravomoćno je u ponovljenom postupku dosuđena odšteta preživjelim članovima ove obitelji, koji danas žive u Srbiji.
Prvo ubili psa
U presudi karlovačkog suca Ninka Mirića nalaže se Republici Hrvatskoj da Nenadu Rokniću i njegovoj majci Branki isplate po 220.000 kuna zbog gubitka oca, odnosno muža Marka Roknića, te još po 20.000 kuna za troškove izrade grobnice. Ranije je Roknićima dosuđena odšteta za smrt Danijele, tada 14-godišnje Nenadove sestre, njemu 100.000, a majci Branki 220.000 kuna, a isto toliko i Draganu Ninkoviću za smrt majke, Markove sestre Dragice, koja je također usmrćena kobnog dana u njihovoj kući. Tako će članovima ubijenih civila Republika Hrvatska morati isplatiti ukupno više od milijun kuna.
Tijekom suđenja nesporno je utvrđeno da je Gojak osobno ubio djevojčicu Danijelu te njezinu tetu Dragicu, a tužitelji nisu mogli dokazati da je odgovoran i za smrt oca obitelji Marka, zbog čega je i došlo do prijepora pri utvrđivanju odgovornosti RH, odnosno rješavanja odštetnog zahtjeva obitelji. U ponovljenom suđenju po odštetnom zahtjevu za Marka Roknića sud je utvrdio da nije presudno za obeštećenje utvrđivati konkretnog ubojicu. S obzirom na to da je nesporno utvrđeno da je Marko ubijen u hodniku svoje kuće, nakon što su unutra upali policajac Gojak i više pripadnika ZNG-a, za sud je jasna odgovornost države.
Gojak je bio dugogodišnji susjed Roknićevih. Dobro su se poznavali te je neko vrijeme od njih čak otkupljivao mlijeko. Kobnoga 5. listopada 1991. odigrao se zločin kojega će se javnost godinama nakon toga prisjećati kao karlovačkog slučaja Zec. Ukućani su iz kuće čuli hice kojima im netko u dvorištu ubija psa.
Ratni zadatak
Majka Branka je kćer Danijelu sakrila pod stol, a onda prebacila plahtu. Gojak i vojnici provalili su vrata. U hodniku su ubili Marka Roknića. Približio se Gojak potom stolu te iz pištolja ispalio nekoliko hitaca u dijete. Potom je hicima u tijelo i glavu na mjestu ubio Markovu sestru Dragicu. Danijela je davala znakove života. Njena majka Branka, inače Hrvatica udana za Srbina Marka, preklinjala je susjeda Željka da pozove Hitnu i spasi joj dijete, no on to nije htio. Spasio je nju, ali samo da bi patila još više. Netko od njegovih suboraca naime ponudio se da ubije i nju, ali on nije dopustio.
- Nemojte nju, neka pati – rekao je Gojak. U tim trenucima njezino drugo dijete, sin Nenad, tada 16-godišnjak, nalazio se na katu kuće te se sakrio na tavanu. Majčin iskaz dan sudu u potpunosti su potvrdila čak tri balistička vještačenja, kao i kemijsko vještačenje. Sve to provedeno je nakon ekshumacije tijela ubijenih koje je obavljeno 2010. Za kazneno djelo odgovarao je samo Gojak, jer preživjeli nisu poznavali ostale vojnike, osim jednoga, koji je u međuvremenu preminuo. Sud nije prihvatio obranu Želja Gojaka, koji je u postupku tvrdio da kobnoga dana čak nije ni ušao u kuću Roknićevih. No za Jutarnji je list 2010., dok je protiv njega u tijeku bila samo istraga, rekao da je bio u kući. – Nikoga ja nisam likvidirao. To je laž, čista laž. Išli smo na ratni zadatak na kojem smo u oružanom sukobu s Markom Roknićem umalo izgubili glave.
Otvorili paljbu
U pokušaju da postavimo zasjedu za tenkove, s tavana Roknićeve kuće su na nas bačene dvije ručne bombe. Ranjeni smo ja i još trojica suboraca.
Tada su dečki, nak on što se nitko nije odazvao na poziv za predaju, otvorili paljbu po kući – ispričao je tada Željko Gojak. – Vodio sam petoricu pripadnika Žutih rukavica’, gardista iz Zagorja koji su u to vrijeme kontrolirali most i Logorište, do mjesta gdje su trebali postaviti bestrzajni top i zasjedu za očekivani prodor tenkova iz vojarne JNA na Kamenskom. To je bilo pokraj kuće obitelji Roknić, mojih susjeda s kojima nikada nisam imao nikakvih konflikata – tvrdio je Željko Gojak. Napomenuo je da su očito u izmjeni vatre stradali ti ljudi u kući te da je, kada je vidio ranjenu Danijelu, ponudio njenoj majci Branki da je hitno prevezu u bolnicu s nekim ranjenim gardistima, ali da ona nije htjela ni čuti za to.
Povezani tekstovi
