Ivica Jelušić iz Šida, bivši potporučnik JNA, trebao bi, kako je nepravomoćno odlučio Općinski sud u Šibeniku, od Republike Hrvatske dobiti 863 tisuće kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu plus zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do konačne isplate, piše Slobodna Dalmacija .
Također, država mu mora nadoknaditi i 66.086,45 kuna troškova. Jelušić je od države tražio 1.515.428 kuna na ime povrede prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvaranja, no dobio je presudom nešto više od polovine traženog iznosa.
Jelušiću se sudilo za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, a teretilo ga se da je 17. rujna 1991. godine, tijekom oružanih sukoba između oružanih snaga RH i tzv. JNA, kod Šibenskog mosta izišao iz tenka JNA i rafalom iz pješačkoga vatrenog oružja usmrtio ranjenog Marinka Karduma, pripadnika Jedinice za posebne namjene PU šibensko-kninske.
Naime, u tužbi je naveo da je sve vrijeme osjećao strah za svoju sigurnost zbog atmosfere koja je vladala u Zatvoru u Šibeniku jer su ga ostali zatvorenici tretirali kao ratnog zločinca te je bio izložen prijetnjama, porugama, zbog čega je i u šetnje morao odlaziti sam.
Također, oženio se 1993. godine u Mataruškoj Banji, općina Kraljevo, te dobio dvoje djece, a u tužbi protiv države stajalo je da je neutemeljenim pritvaranjem bio odvojen od obitelji u vrijeme kada su mu oboje djece bili maloljetni te je tako bio spriječen normalni razvoj njegove djece u krugu obitelji.
Jelušić se 2006. godine obratio Ministarstvu pravosuđa za postizanje nagodbe, a oni su ponudili 207.120 kuna, što on nije prihvatio.
- Završio sam vojnu akademiju u Beogradu i Banjoj Luci te sam od 1993. godine radio kao vojno lice. Nakon što sam izašao iz vojske, radio sam kao vozač kamiona u Zagrebu od 1996. godine do 1997. godine. Nakon toga sam se 1997. godine zaposlio u pekari u Dugom Selu, gdje mi je plaća bila oko 6000 kuna, a zatim sam sve do 2. veljače 1999. godine radio u pekari u Sesvetama, a plaća mi je bila 8000- 9500 kuna. Početkom veljače 1999. godine u stan u Zagrebu, gdje sam živio sa suprugom i dvoje djece, upala je policija te su me odveli u policijsku postaju, a nakon toga sam završio u zatvoru. Kada sam izašao, otišao sam najprije u Zagreb, a nakon toga 4. prosinca 2003. godine otišao sam u Šid, gdje je već bila moja obitelj. Supruga je s djecom otišla 2000. godine u Šid kod svojih, jer se nije imala čime prehraniti u Zagrebu budući da nije bila zaposlena.
Prvih mjesec dana nisam mogao doći sebi. Imao sam problema sa psihičkim zdravljem te sam se javio neuropsihijatru , a godinu dana proveo sam u Centru za rehabilitaciju žrtava torture. Nakon toga mi je 2006. godine u Beogradu dijagnosticiran PTSP i od tada uzimam lijekove za smirenje, piše Slobodna Dalmacija .
Nakon zatvora u Remetincu prebačen sam u zatvor u Lepoglavi, gdje sam ostao 21 dan, da bih onda prešao u zatvor u Šibeniku gdje sam bio tri godine. Poslije sam na svoj zahtjev opet vraćen u Lepoglavu, gdje sam sve skupa bio oko godinu i pol dana. – kazao je na suđenju Jelušić.
Od zatvora do odštete
- Jelušića se teretilo da je 17. rujna 1991. godine kod Šibenskog mosta izišao iz tenka JNA i usmrtio ranjenog Marinka Karduma, pripadnika PU šibensko-kninske
- 1993. godine osuđen na 12 godina u odsutnosti
- na ponovljenom suđenju 2000. dobiva 15 godina zatvora
- 2003. sud oslobađa Jelušića zbog nedostatka dokaza
- tu presudu potvrđuje i Vrhovni sud 2006.
- u međuvremenu Jelušić je iza rešetaka bio od 2. veljače 1999. godine do 28. listopada 2003. godine, ukupno 4 godine 8 mjeseci i 26 dana
Povezani tekstovi
