BANJALUKA – Svako veče oko sedam sati vodili su nas iz jedne u drugu sobu koja je služila za mučenje, vukli me za uši, za bradavice na dojkama, udarali po leđima, a ja sam tražila da me ubiju i da završim muke.
Ovako počinje ispovijest za “Nezavisne novine” Pantelija Zec (76) koja je ratne 1992. godine kao Srpkinja uhapšena u Sisku i po logorima provela pet i po mjeseci dok nije razmijenjena. Tvrdi da je prva maltretirana kao Srpkinja u Sisku doživjela upravo od Đure Brodarca, ratnog načelnika policije u Sisku, kojeg su zbog zločina nad Srbima u Sisku u ponedjeljak uhapsile hrvatske vlasti.
“Došla su neka dvojica i izvršila premetačinu po kući nakon čega su me odveli od kuće 11. februara 1992. godine. Čitav taj dan su nas provocirali, dva puta dolazili u kuću, odvodili u stanicu policije pa vraćali kući i tako sve dok nije pao mrak.
Onda su došli po mene i odveli u veliku stanicu policije u Sisku. Odveli su me u neku kancelariju gdje je sjedio neki čovjek koji je tražio dokumente. Kada sam mu dala dokumente, počeo je da galami na mene i psuje majku četničku. Skočio je sa stolice i ošamario me dva puta od čega sam se srušila. Kada sam pala na pod, prišao mi je i počeo da skače po meni i udara me. Kasnije sam saznala da je to Đuro Brodarac, ali nije izgledao kao sada na televizoru. Bio je crn, a sada je bijel kao ovca”, ispričala je Pantelija.
Brodarac 1992. godine nije izgledao kao sada na TV. Bio je crn, a sada je bijel kao ovca, kaže starica
Starica priča da je nakon što je dobila batine od Brodarca kombijem sa još nekim ljudima odvezena u željezaru u Sisku gdje su već bili pristigli Srbi.
“Tu sam bila 11 dana nakon čega su me odveli u logor Remetinac gdje smo doživjeli strahote. Kada sam tamo stigla, uveli su me u sobu. Jedan vojnik imao je upaljač, a ovaj drugi nož. Taj sa upaljačem kaže – sad ću ti oči spaliti, a ovaj s nožem priča da siječe uši. Bio je tu još neki brko, onako visok i traži od mene dokumente, a ne mogu da progovorim, borim se sa ovom dvojicom ovamo. Onda on opet traži dokumente, a ja ne mogu od ove dvojice. Skoči na mene i baci me na pod”, sjeća se strahota Pantelija.
Ističe da su ih mučili na sve moguće načine, a da su ženu što je imala muža i dvoje djece u logoru svako veče silovali.
“Svako veče. Ostala je trudna”, govori Pantelija i kaže da imena ne zna i da su joj sjećanja već izblijedjela, ali da su scene strahote veoma jasne.
Pantelija priča da je nakon pet i po mjeseci torture po logorima razmijenjana i otišla u Srbiju gdje je mjesec dana provela u bolnici i oporavljala se od neuhranjenosti, povreda i trauma koje je doživjela u Sisku.
Starica se sjeća policajke Alene koja je bila gora od pola vojnika i muškaraca
Ona naglašava da su je neki ljudi iz Hrvatske u Banjaluci ispitivali za zločine u Sisku i da im je sve ispričala što je znala.
“Rekli su da će me zvati na sud u Zagreb. Otići ću tamo i sve ispričati, mada imena ne znam, samo znam za tog Brodarca jer su njega svi u Sisku znali. Ove ostale što su me mučili, ne znam. Prošlo je dugo vremena i ti ljudi iz Hrvatske donosili su mi neke velike slike i pitali znam li ih i da li ih se sjećam. Ne znam, prošlo je puno godina”, priča Pantelija.
Ova starica sjeća se policajke Alene koja je bila gora od pola vojnika i muškaraca, ali isto tako da se sjeća i svojih cimerki u logoru koje su sa njom dijelile sobu.
“Sa mnom u sobi u logoru bile su Devka Račić, Milena Adamović, Danica Prodanović, Danica Vuruna, neka Radmila iz Prijedora… Imali smo u ćošku sobe kantu gdje smo vršile nuždu. Nisu nam dali da se umivamo, ma užasno”, priča Pantelija.
Ona govori da su povremeno u logor dolazili pripadnici Crvenog krsta te da se znalo kada oni nekoga zapišu, naveče dobije batine.
“Meni je jedan njihov vojnik rekao da se ne upisujem na te spiskove jer oni to opet odnesu tamo u vojsku i onda oni po spisku idu i maltretiraju”, kaže Pantelija koja na kraju dodaje da je preživjela i ono što se preživjeti inače ne može.
Ko je Đuro Brodarac
Đuro Borodarac rođen je 1. januara 1944. u Hrvatskom Selu pokraj Topuskog.
Tijekom prvih višestranačkih i demokratskih izbora, nakon kolebanja između Koalicije narodnog sporazuma i HDZ-a, Brodarac se na kraju odlučio za HDZ. Početkom rata u Hrvatskoj imenovan je na mjesto komandanta Policijske uprave Sisak. Brodarca su mediji okarakterisali “neprikosnovenim vladarom Siska i Sisačko-moslovačke županije”.
Cijelo vrijeme, od 1991. do danas, u medijima je optuživan za nestanak Srba tokom rata, što je on uvijek demantovao.
Obavljao je mnoge javne i političke funkcije a između ostalog 1992. postao je saborski zastupnik.
Brodarac optužen za smrt 31 osobe
Županijsko državno tužilaštvo iz Osijeka podnijelo je juče istražnom sudiji tamošnjeg Županijskog suda zahtjev za provođenje istrage protiv Đure Brodarca, Vlade Milankovića i Drage Bošnjaka zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva na sisačkom području 1991. i 1992. godine. Za pomenutu trojicu predloženo je određivanje pritvora jer postoji bojazan da će boravkom na slobodi ometati istragu.
U optužnici se navodi da je Brodarac od jula 1991. do juna 1992. godine, na području Siska i Banovine odgovoran za zlostavljanja najmanje 69 civila s područja Siska, od čega je 31 osoba usmrćena. Isto tako navodi se da je Brodarac, iako svjestan svih tih nezakonitih postupanja, i sam lično naređivao protivzakonita zatvaranja većeg broja srpskih civila i učestvovao u njihovom zlostavljanju.
Drugoosumnjičenog Milankovića optužnica tereti da u periodu od jula 1991. do juna 1992. nije preduzeo ništa, iako je znao da njemu podređeni neovlašteno i nasilno ulaze u kuće i stanove Srba i odvode ih u improvizovane zatvore, prilikom ispitivanja fizički i psihički ih zlostavljali, pri čemu je 31 osoba ubijena.
Trećeosumnjičenog Bošnjaka terete da je tokom avgusta 1991. godine na području Siska i Banovine, kao pripadnik specijalne jedinice policije “Vukovi”, protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, organizovao i predvodio grupu za sada nepoznatih pripadnika iste jedinice. Tereti se da je s pripadnicima te grupe neovlašteno lišavao slobode, zlostavljao i usmrćivao Srbe.
Skrivala sina u kaci za đubar
Pantelija Zec, koja je u Sisku radila više od 30 godina u Komunalnom preduzeću, sjeća se i mjeseci prije nego što je uhapšena kada je po sisačkim njivama skrivala sina Iliju.
“Kao Srbin moj sin Ilija dobio je otkaz u željezari. Vidjelo se da neće izaći na dobro. Nekoliko dana sam ga skrivala u kaci za đubar koja je bila na njivi. Oborila sam kacu, postavila dolje deke i jorgane i tu je on noćivao dok nije postalo nepodnošljivo. Onda sam mu dala para i rekla da bježi kako zna i umije i tako je on preko livada pobjegao iz Siska”, priča Pantelija.
Povezani tekstovi
