Književnik Goran Babić biće sahranjen 30. aprila u 13 sati na Jevrejskom groblju u Beogradu, saopštio je UNS.
oran Babić, koji je preminuo 26. aprila u 82. godini u Beogradu, bio je jugoslovenski, srpski i hrvatski pesnik, pisac, esejista, antologičar, dramaturg, scenarista, publicista, novinar i konceptualni umetnik. Objavio je više od 80 knjiga različitih žanrova. Bio je član Srpskog književnog društva i UNS-a, a poezija mu je uvrštena u antologije jugoslovenske, srpske i hrvatske poezije.
Nakon odlaska Gorana Babića mnogo je pisaca ili kulturnih delatnika koji su kazivali o veličini književnika. Uoči poslednjeg ispraćaja, donosimo oproštaj pisca i prevodioca Bojana Savića Ostojića od Gorana Babića:
Najbolji pridev za Gorana Babića bio bi “nepregledan”. Među morem njegovih knjiga iz moje biblioteke, među kojima mi je prve poklonila Jelena Trpković, i dalje mi je najdraže Goranovo prisustvo u lektiri za osmi razred osnovne škole, “Knjiga mlađih jugoslovenskih pesnika”, iz 1978.
“Oh smirit ću se ja, smirit”, počinje pesma i donosi mi drugi, još tačniji pridev za Gorana Babića: nesmiren. Hvala ti, Gorane, što se nikad nisi smirio.
AVERZIJA PREMA ALKOHOLU
oh smirit ću se ja smirit
sa svojom tonom beskorisnih znanja
blagim mjestom skladištara
sa svojom perspektivnošću
ljubit ću ručicu generalnom direktoru
blagosiljat ću glupost partijskom sekretaru
i to će biti moja revolucija
osim prugice Brčko-Banovići osim malih lojalnih usklika
kakvom revoltu govore bradati
sve moje htijenje svest će se na tih par hiljada ejakulacija
na pospanu ženu i narušeno zdravlje
i više će me bolit šestica gore lijevo
nego svjetska revolucija
prijelaz kvaniteta u kvalitet je možda
selidba iz jedne podstanarske sobice u drugu
jebe se ministrovom sinu u njegovom ford-mustangu
za Vijetnam i kvantnu mehaniku
u onom lijepom trenutku otkrovenja
pri 160 km/h
kad se opružim konačno na odar pred
idealističko uzašašće pljunut
ću usrdno na razvlašćenu klasu i na radni narod
na ustajanje u zoru na mitingovanje i sastanke
na pijanke i gladovanja na efektivno radno vrijeme
i inteligenciju na Froma i Hajdegera na
strukturaliste i pragmatiste na nepismene i
LBJ-a na male kurvice ostarjelih funkcionerčića
na konvencionalnost tužne obavijesti
pišam ja ko bebica na lijepe reči
dosadno mi je u ovom bespuću u ovoj slobodi
gdje već ne umijem govoriti pravim jezikom
gdje me već razumiju sasma mala djeca ili tužni starci
senilni svijete razbijena molekulo
čemu tvoja vila na Bermudima ili na Hvaru ili tvoja šuplja
glava u Zagrebu tvoj imažinizam opća impotencija
profesori su jednako sranje radnici su jednako sranje i piljarice i svinjarice i domaćice
poslije Blokove Dvanaestorice nije napisana pjesma
poslije Ujevića Hrvati tamburaju
Srblji nisu ni prestajali
mala zemljo tijesna li si svima
zaboga što uraditi s tobom
hajde zemljo da se pojebemo
tako si divno horizontalna tako dlakava
zemljo moja davno li se opredijelih
skorašnje li mi je opredijeljenje (M. Nastasijević)
tako i tvoj kaos kao u židovskoj lubanji
u krematorijumu ili u urni
kakvoj sprdnji govore politikanti
kojem očajanju
već sasvim sam miran zemljo moja možda zadovoljan
pijem svoje piće i jedem kruh svoj
i konačno svejedno je to meni i tebi
zvala se ti Hrvatska ili Tasmanija
gazili te majmuni ili ljudi
škropili te dušikom ili kalcijem
kopali u tebi grobove ili zahode
deflorirali te ili pošumljavali
koliko te god ljubili još se uvijek seremo po tebi
tome ja tebi nježno a ti kako hoćeš
mudrost tvoja ili župnikova jednaka je obmana
spavajmo već jednom u dobroj vjeri bez sjekire za vratom
plodimo ženice bez pomisli o djeci
bez spoznaje bez svijesti
