ZAGREB (Novi List HR) – Međuresorna radna skupina koju je Vlada osnovala sredinom jula, a koja treba podržati Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava u pripremi predmeta koji se odnose na istrage ratnih zločina i drugih kaznenih djela počinjenih za vrijeme ili neposredno nakon »Oluje« dosad se sastala jednom, 17. jula. U postupku pred Europskim sudom za ljudska prava je zasad 21 predmet koji se odnosi na zločine počinjene za vrijeme ili neposredno nakon »Oluje«. Međuresorna radna skupina formirana je i zbog tako velikog broja predmeta, a zadaća joj je pripremiti materijale koji će biti korišteni kao dokazi pred Sudom u Strasbourgu. Ti bi dokazi trebali dati pravni okvir i politički kontekst djelovanja hrvatskih vlasti u istraživanju i procesuiranju zločina.
Nasilne smrti
Svi predmeti odnose se na članak 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se štiti pravo na život i koji obvezuje države da istraže svaku nasilnu smrt na svom teritoriju. U tom 21 slučaju riječ je upravo o obvezi države da istraži te nasilne smrti, a budući da mnoge smrti, odnosno ubojstva, nisu istraženi ni gotovo dva desetljeća od događaja, članovi obitelji žrtava tužili su Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava. Hrvatska je u dva slučaja već plaćala odštete zbog sporih ili nikakvih istraga ubojstava počinjenih za vrijeme Domovinskog rata. Prije nešto više od tri godine u slučaju Jularić protiv Hrvatske dosuđena je odšteta od 30.000 evra. Podnositeljica zahtjeva Marta Jularić navela je da vlasti nisu provele djelotvornu istragu o smrti njenog supruga kojega su 3. oktobra 1991. godine iz njihova doma u Vukovaru odvele tri osobe odjevene u uniforme JNA.
Odštetni zahtjevi u 21 slučaju još nisu postavljeni, kazali su nam iz Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava , »budući da postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, za razliku od domaćih postupaka, ne traži specificiranje zahtjeva za pravičnom naknadom zbog eventualnih povreda prava iz Konvencije u ovoj fazi«.
Sudeći prema dosadašnjim iskustvima svaki od 21 slučaja, bude li riješen u korist podnositelja, mogao bi Hrvatsku koštati najmanje 20.000 evra, vjerojatno i više, pa se procjena o moguće ukupno pola milijuna eura odštete ne čini nerealnom.
Pitanjima sporih istraga zločina zbog kojih su ljudi pravdu potražili u Strasbourgu bavi se i Documenta – centar za suočavanje s prošlošću. Voditeljica Documenta Vesna Teršelič izjavila je da su neprocesuirani ratni zločini i zakašnjele istrage zločina jedna od boljki hrvatskog pravosuđa.
Priznanje patnje
– Riječ je o nedopustivoj i neučinkovitosti i sporosti pravosuđa, ustvrdila je Teršelič. Nedavno iskustvo iz slučaja Jelić protiv Hrvatske u kojem je Sud dosudio odštetu zbog zločina nad civilom kojega je počinio pripadnik hrvatskih snaga pokazuje da će Sud i u sličnim slučajevima, kada su iskorištena sva pravna sredstva, postupati isto, smatra ona. Takvim odlukama Europskog suda za ljudska prava žrtve, odnosno članovi njihovih obitelji, u najmanju ruku imaju priliku dobiti naknadno priznanje patnje, zaključila je Teršelič.
Povezani tekstovi
