II. okr. Mirko Norac
u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okolici Gospića, Bilaju te na području zvanom Medački dzep, jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oruzanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oruzanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova s jedne strane te naoruzanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivse JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao časnik Hrvatske vojske s činom pukovnika i na polozaju zapovjednika 9. gardijske motorizirane brigade unutar Zbornog područja Gospić te zapovjednika Sektora 1, posebne operativno-taktičke grupe formirane upravo za potrebe operacije “Dzep ‘93” koju su činile 9. motorizirana gardijska brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljenicima, sigurnosti i zastiti civila i njihove imovine na tom području i ovlasten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlasću nad svim podređenim postrojbama i formacijama iz sastava Sektora 1, nakon sto je prethodno zajedno s I. okr. Rahimom Ademijem i drugim, visim časnicima Glavnog stozera Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvjezbavanju ograničene vojne operacije “Dzep ‘93”, s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateskih i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske u predjelu zvanom Medački dzep, sto je činilo sire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teroriziranje zitelja Gospića od okupacijskih snaga, postupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Zenevske konvencije o zastiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1. t. a i c Zenevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st.2., čl. 57. st. 1. i st. 2 ali. III, te čl. 86. i 87. Dopunskog protokola Zenevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zastiti međunarodnih oruzanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time sto, iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi postovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom, kao zapovjednik nije osigurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i humanitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvjesćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojistu, znajući da za zastitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopustenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrska Vojne policije, to vise sto su postrojbe angazirane za tu akciju, posebice domobranske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadasnjim ratnim stradanjima, spremnih na osvetu, te napose zanemarivsi činjenicu da u selima i zaseocima na crtama planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavsi tako i na njihova smrtna stradanja i ostećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topnistva i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palez kuća i grabez njihove imovine, pa je tako najprije:
4. svojom zapovijedi za napad, klasa 8/93-01/01, ur.broj 3178-03-93-218-1 od 7. rujna 1993., zapovjedio operativni početak vojne akcije “Dzep ‘93” za 9. rujna 1993. u 6,00 sati, kojom je akcijom u operativnom smislu s izdvojenog zapovjednog mjesta u Bilaju osobno i zapovijedao u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, koja je tada doista i započela s planiranom snaznom topničkom, raketnom i minobacačkom paljbom kako po neprijateljskim vojnim polozajima razmjestenima u neposrednoj blizini samih naselja kao i među civilnim objektima, i po naseljima na glavnim crtama napada prema Divoselu, Čitluku, Počitelju i Metku, znajući da u tim selima i zaseocima na pravcima topničkih napada prebiva i civilno stanovnistvo srpske narodnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogibiju, ranjavanje i bijeg tih civila u smjerovima napadnih djelovanja, razaranje njihovih kuća, gospodarskih zgrada i ostale imovine, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav topnički napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog topničko-raketno-minobacačkog djelovanja:
-na području Čitluka 9. rujna 1993. smrtno stradali Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkonjak i Janko Potkonjak,
-na području Divosela 9. rujna 1993. smrtno je stradao Nikola Vujnović,
a osim toga zbog granatiranja:
-razrusena je kuća u izgradnji te zapaljena drvena kuća vlasnistvo Boska Pjevača u Čitluku 43,
-razrusena je kuća vlasnistvo Pere Krajnović u Čitluku 20,
-razrusena je kuća vlasnistvo Boje Vujnović u Čitluku 28,
-razrusena je kuća vlasnistvo Boje Pjevač u Čitluku 26,
-razrusene su dvije kuće vlasnistvo Bogdana Kričkovića u Čitluku 63,
-razrusena je kuća zasad neutvrđenog vlasnika i adrese u Jovićima,
dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba naredio da se izvrsi napad na naselja posljedica kojeg je smrt i teska tjelesna ozljeda ljudi i napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovnistvo,
