REPUBLIKA HRVATSKA
ZUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
U ZAGREBU
Broj: K-DO-349/05
Zagreb, 22. studenog 2006.
ŽUPANIJSKOM SUDU U ZAGREBU
Z A G R E B
Na temelju čl. 42. st. 2. t. 4. Zakona o kaznenom postupku te čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, podižem
O P T U Ž N I C U
protiv:
I. okr. RAHIMA ADEMIJA, sina Redžepa i Raze, rođene Sadiku, rođenog 30. siječnja 1954. u Karaču (Karaqe), Vučitrn (Vushtrri), Kosovo, s prebivalistem u Splitu, Ulica Antuna Mihanovića 29, generala HV-a u mirovini, drzavljanina Republike Hrvatske, odlikovanoga, nalazi se na slobodi,
II. okr. MIRKA NORCA, sina Ante i Nede rođene Radman-Livaja, rođenog 19. rujna 1967. u Otoku, općina Sinj, Hrvata, državljanina Republike Hrvatske, pismenog, generala HV-a u mirovini, neoženjenog, bez djece, s prebivalištem u Zagrebu, Bukovačka 27, odlikovanoga, osuđenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, broj K-11/01 od 24. ozujka 2003., na 12 godina zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru Glina,
da su:
I. okr. Rahim Ademi
u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okolici Gospića i predjelu zvanom Medački džep jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova s jedne strane te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivše JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao visoki časnik Hrvatske vojske s činom brigadira i na položaju vršitelja dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljenicima, sigurnosti i zastiti civila i njihove imovine na tom području i ovlašten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlašću nad svim podređenim i pridodanim vojnim postrojbama i formacijama tog zbornog područja, pa tako i onih iz sastava Sektora 1, kao posebne operativno-taktičke grupe ustrojene specijalno za potrebe provedbe vojne operacije “Džep ‘93”, kojim je na temelju njegove zapovijedi od 6. rujna 1993. zapovijedao II. okr. Mirko Norac, nakon što je prethodno zajedno s II. okr. Mirkom Norcem i drugim, višim časnicima Glavnog stožera Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvježbavanju ograničene vojne operacije “Džep ‘93”, s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateških i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske u predjelu zvanom Medački džep, sto je činilo šire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teroriziranje žitelja Gospića od okupacijskih snaga, postupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Zenevske konvencije o zastiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1. t. a i c Zenevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st. 2., čl. 57. st. 1. i st. 2., ali. III., te čl. 86. i 87. Dopunskog protokola Zenevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zastiti međunarodnih oruzanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time sto -iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi postovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom -kao zapovjednik nije osigurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i humanitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvjesćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojistu, znajući da za zastitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopustenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrska Vojne policije, to vise sto su postrojbe angazirane za tu akciju, posebice domobranske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadasnjim ratnim stradanjima, spremnih na osvetu, zanemarujući napose činjenicu da u selima i zaseocima na crtama planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavsi tako i na njihova smrtna stradanja i ostećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topnistva, i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palez kuća i grabez njihove imovine, pa je tako najprije:
