5. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije “Dzep ‘93”, kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje, od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sektora 1. kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravaka na terenu, gdje su se čule učestale detonacije netipične za trenutačni karakter operacije i vidjelo mnogo dima, a o tome je bio obavijesten od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) ubijaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srpske narodnosti, da pale i ruse kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i unistavaju njihovu ostalu imovinu, kako bi se opisanom uporabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje, sto se doista i dogodilo, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući na to da njemu podređene postrojbe nastave s takvim radnjama i pristajući na njihove posljedice, kao i na mogućnost da preostalo civilno stanovnistvo srpske narodnosti zastraseno tim događanjima napusti ta područja, sto se doista i dogodilo, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, vatrenim ili hladnim oruzjem sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili:
- 9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku 84-godisnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović,
-na području Rajčevića 9. rujna 1993. Ankicu Vujnović,
-istoga dana u podrumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) Ljubicu Kričković-Zivčić, a potom i njezinu sestru Saru Kričković, prerezavsi joj vrat,
-istoga dana ispred njegove kuće u Čitluku (Krajnovići) s najmanje 24 hica Ðuru Krajnovića,
-istoga dana u Čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa stakama, a potom joj prerezali vrat,
-istoga dana u Divoselu Nikolu Vujnovića, Momčila Vujnovića, Ljiljanu Jelača i Milana Matića,
-u vremenu između 10. i 11. rujna 1993. u Čitluku Nikolu Jerkovića,
-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka Anđu Jović,
-12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su prethodno zatočili u kokosinjcu, a na kraju njihova tijela zapalili,
-u vremenu između 12. i 14. rujna 1993. u sumi uz rijeku Sasinu nedaleko od Čitluka Milku Bjegović,
-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u zaseoku Potkonjaci Ðuru Vujnovića,
-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Divoselu (Vujnovići) Stevu Vujnovića,
-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvoristu jedne kuće u Počitelju (Misćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i ostavili je mrtvu lezati kraj uginule svinje, te
-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon sto su ga prethodno sajlom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali nozeve, da bi ga na kraju i zapalili,
-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju nedaleko od kuće u Čitluku, Čitluk 43, u Donjem Selu Branka Vujnovića,
-istoga dana u Čitluku 26, u namjeri da je lise zivota, bacili ručnu bombu u kuću u kojoj se nalazila Ivanka Rajčević, međutim ona je napad prezivjela zadobivsi brojne teske tjelesne ozljede;
te, u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993., zasad nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi podmetanjem eksploziva i vatre unistili su:
-u selu Rajčevići 32 kuće i 41 gospodarski objekt
-u selu Krajnovići 20 kuća, 28 gospodarskih objekata i onečistili 4 bunara,
-u selu Potkonjaci 6 kuća i 10 gospodarskih objekata,
-u selu Drljići 5 kuća i 10 gospodarskih objekata,
-u selu Strunići 20 kuća, 17 gospodarskih objekata i onečistili 3 bunara,
-u selu Veliki Kraj 11 kuća i 8 gospodarskih objekata,
-u Donjem Selu 7 kuća i 9 gospodarskih objekata, te
-u Divoselu za sada neutvrđeni broj kuća i gospodarskih zgrada;
uz to su kako u svim gore navedenim selima, tako i u Čitluku, Sitniku, Počitelju i Rogićima uz pomoć civila kojima je dopusten ulazak na bojiste:
-otuđili vrjedniju pokretnu imovinu civila koji su napustili to područje te
- pobili dio zatečene stoke, a u zoni odgovornosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenog i hladnog oruzja lisili su zivota:
-16. rujna 1993. na stazi u blizini brda Bungovac vatrenim oruzjem Milu Pejnovića,
-točno neutvrđenog dana između 9. i 17. rujna 1993. nedalekood Čitluka sakatog Dmitra Jovića i njegovu suprugu Maru Jović,
-9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je lise zivota, ali u tome nisu uspjeli pa je zadobila prostrijelnu ranu kuka i slabina koja ozljeda je bila teske naravi, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao, da se civilno stanovnistvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu postupa, da se pljačka imovina stanovnistva te protuzakonito i samovoljno unistava u velikim razmjerima imovinu sto nije opravdano vojnim potrebama,
6. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije “Dzep ‘93”, kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravaka na terenu, a bio je obavijesten i od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe Hrvatske vojske u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) čine protupravne radnje tako sto se izlazu mukama i ubijaju ratni zarobljenici srpske narodnosti, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući da njemu podređene postrojbe nastave s takvim postupanjima i pristajući na njihove posljedice, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, uporabom vatrenom oruzja i na drugi način sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili:
-10. rujna 1993. na području Debele Glave, zarobljenog vojnika Stanka Despića kundacima pusaka i drugim tupo-tvrdim i siljatim predmetima u tolikoj mjeri pretukli da je umro,
-10. rujna 1993. na području između Počitelja i Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Stojisavljevića najprije ranili vatrenim oruzjem, a potom ga vezali konopcem i objesili na drvo te ga zivoga gađali nozevima, nakon čega su ga jos uvijek zivog vezali za osobni automobil i vukli kroz mjesto dok nije umro,
-9. rujna 1993. na području Debele Glave zarobljenog vojnika Vladimira Divjaka tesko ranili tako sto su prema njemu bacili ručnu bombu, a potom su ga, jednako kao i zarobljenog vojnika kodne oznake zastićeni svjedok broj 4 i pretukli kundacima pusaka, gasili cigarete na njihovim leđima, a zastićenom svjedoku broj 4 započeli rezati saku, ali su od toga odustali,
-10. rujna 1993. na području Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Bulja ponizavali na razne načine, i to vjesanjem za ruke, udaranjem bičem po leđima, nakon čega su mu posipali sol po krvavim leđima te mu na glavu stavili sajkaču i ponizavali ga,
a u zoni odgovornosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenom oruzja i na drugi način lisili su zivota:
-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka zarobljenog vojnika Milana Jovića,
-u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Danu Krivokuću,
-također u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Dragana Pavlicu,
dakle, krseći pravila međunarodnoga prava, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa,
pa da su time I. okr. Rahim Ademi i II. okr. Mirko Norac radnjama pod točkama 1. do 6. počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava, i to: I. okr Rahim Ademi pod točkom 1., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 4. kazneno djelo -ratnim zločinom protiv civilnog stanovnistva -opisano i kaznjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; zatim I. okr. Rahim Ademi pod točkom 2. i II. okr. Mirko Norac pod toč. 5. kazneno djelo -ratnim zločinom protiv civilnoga stanovnistva -opisano i kaznjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993. u vezi čl. 28. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; te I. okr Rahim Ademi pod točkom 3., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 6. -ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika -opisano i kaznjivo po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993. u vezi s čl. 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993., a sva djela kaznjiva jos i primjenom odredbi čl. 43. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.
