D.I.C. Veritas

e-Veritas, 11.04.2023, Savo Štrbac: Za obmanu spremni

U Hrvatskoj, posebno od njenog ulaska u EU, ponovo eskalira rehabilitacija ustaštva: ustaški pozdrav “Za dom spremni”, često praćen i ustaškom ikonografijom, redovno se čuje na sportskim terenima, koncertima, proslavama i protestima.

MUP Hrvatske je nedavno uputio u javnu raspravu Nacrt predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prema kojem se novčane kazne povećavaju za devedesetak prekršaja za koje je moguće izreći i zatvorsku kaznu, što su mediji u regionu propratili naslovima tipa: “Civilizacijski iskorak! Uvode se goleme kazne za ustaški pozdrav, ko vikne ‘ZDS’ ostat će bez četiri plaće” (riječki NL), “Hoće li drastične kazne iskoreniti ‘Za dom spremni‘ i simbole NDH?” (splitska SD), “Što bi ustaše više bolelo: slanje u zatvor ili udaranje po džepu?” (24sata.hr) …

Savo Štrbac: Za obmanu spremni, Politika, 11. 4. 2023. Foto: scan

Onima koji remete javni red i mir na javnom mestu “izvođenjem, reprodukovanjem pesama, kompozicija i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža” (član 5), prema predloženim izmenama, pored zatvorske kazne od maksimalno 30 dana koja se ne menja moći će se izreći novčana kazna, umesto dosadašnje od 20 do 150 evra, od 700 do četiri hiljade evra.

Za političare sa desnog spektra kazne su prestroge a oni sa levog spektra izražavaju žal zbog toga što ustaški pozdrav nije inkriminisan kao krivično delo, dok razni “neopredeljeni” analitičari govore da  hadezeovska vlada drastičnim povećanjem kazni za pomenuti prekršaj svesno pravi kompromis.

Opis inkriminacije pomenutog prekršaja nije se menjao od 1977. kada je i donesen ovaj zakon, dok su se menjali iznosi propisanih novčanih kazni (primera radi kada je hrvatska menjala službenu valutu sa dinara u kunu ili sa kune u evro), dok je propisana zatvorska kazna ostajala uvek ista.

Dakle, pod istu opštu normu i ubuduće će se podvoditi isti prekršaji kao i u predhodnih 46 godina. A od onoga ko podnosi prekršajne prijave, a to je u nadležnosti policije, zavisi i koji događaji će biti procesiurani pred prekršajnim sudom, a od sudije zavisi kakvu će odrediti sankciju prekršiocu.

U socijalističkom peridu pod citiranu odredbu podvođeni su uglavnom prekršaji izvođenja i reprodukovanja pesama, pozdrava i simbola koji su veličale ustaštvo i četništvo, odnosno njihove protagoniste. Isti ti događaji često su kvalifikovani i kao krivično delo  “izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora ili  netrpeljivosti” iz Krivičnog zakona SFRJ,  za koje je bila propisana kazna od jedne do pet godine zatvora. To znam iz “prve ruke” pošto sam kao sudija Okružnog suda u Zadru i sam sudio za ovo delo.

U Hrvatskoj i danas ima više zakona pod koje se mogu podvesti inkriminacije opisane u pomenutom članu 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao što su: Zakon o sprečavanju diskriminacije, Zakon o sprečavanju nereda na sportskim takmičenjima, Zakon o javnom okupljanju a posebno i Krivični zakon, koji ima odredbu koja se zove “javno poticanje na nasilje i mržnju”, najsličniju onoj pomenutoj iz KZ SFRJ,  što govori da ni do sada u toj državi nije manjkalo propisa za sankcionisanje upotrebe ustaških i fašističkih pozdrava i simbola, što će reći da problem ni do sada nije bio u nedostatku propisa već u njihovoj primeni u praksi.

A kako se do sada  u praksi Republike Hrvatske primenjivala odredba pomenutog prekršaja iz člana 5. govore i sledeći primeri:

U avgustu prošle godine sutkinja Prekršajnog suda u Šibeniku, Mirjana Belamarić, osudila je na 15 dana zatvora Srboljuba Popratnjaka (1967), Srbina rodom iz Knina, koji je iz Čikaga, gde se sa porodicom skrasio nakon “Oluje”, došao da poseti rodni kraj, zato što je  “tokom avgusta 2019. i tokom jula 2021. na svom otvorenom profilu na društvenim mrežama, iz mržnje objavljivao sadržaje koji vređaju nacionalne osećaje građana Republike Hrvatske”. Njegov krimen je što je objavio sliku Draže Mhailovića, i to onu objavljenu 1942. na naslovnici američkog magazina “Tajm”, i fotografiju iz Četničkog doma u Indijani, u čijoj pozadini je Dražin portret na zidu.

Ista sutkinja je i tokom 2017. godine za isti prekršaj osudila i Srbina Mladena Lošića (1976), rodom iz Oćestova kod Knina, koji je iz Srbije, gde živi kao izbeglica od avgusta  1995, došao da obiđe rodni kraj. Njegov “greh” je bio “što je na svom otvorenom profilu na drušvenoj mreži Fejsbuk javno objavio tri fotografije kojima je mogao pristupiti bilo ko i bilo koji član te društvene mreže, i to: prvu na kojoj se okrivljeni nalazi sa još oko 30-40 osoba sa zastavom Četničkog ravnogorskog pokreta, drugu na kojoj se nalazi četnički vojvoda pop Đujić i treću na kojoj se nalazi srpski košarkaš Raduljica sa četničkom šubarom na glavi na kojoj je obeležje tzv ‘kokarda’ na kojoj se nalazi ćirilični natpis ‘Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo'”, za koji je dobio 16 dana zatvora.

Na osnovu pomenutih presuda neupućeni u zbivanja u Hrvatskoj mogli bi zaključiti da se hrvatsko društvo žestoko obračunava sa svim pokušajima relativizacije i revitalizacije svih totalitarističkih režima i sistema iz prošlih vremena, posebno Drugog svetskog rata. Upućeniji znaju da to nije tako.

Naime, u Hrvatskoj, posebno od njenog ulaska u EU, ponovo eskalira rehabilitacija ustaštva: ustaški pozdrav “Za dom spremni”, često praćen i ustaškom ikonografijom, redovno se čuje na sportskim terenima, koncertima, proslavama i protestima; objavljuju se knjige i snimaju “dokumentarci” koji falsifikuju istorijske činjenice; rehabilituju se osuđeni zločinci iz vremena NDH-a;  društvene mreže su preplavljene fotografijama Pavelića i ostalih ustaških zločinaca; fasade zgrada i drugih javnih površina prekrivaju grafiti sa ustaškim simbolima i pokličima; u Srboljubovom i Mladenovom rodnom Kninu svake godine početkom avgusta, na dan proslave progona i pogroma Srba, marširaju hosovci u ustaškim uniformama sa ustaškim grbom i pozdravom “ZDS” i to u prisustvu celog državnog rukovodstva…

Da li je neko hapšen i odgovarao za takva (ne)dela? Ako i jeste, koliko mi je poznato, niko nije dobio bezuslovnu zatvorsku kaznu.

Dakle, iako je opis inkriminacije prekršaja iz člana 5. ostao isti, iako se u tom opisu ne spominju nikakavi pojedinačni simboli, ipak su hrvatski mediji naglašavali, a ostali u regiji nekritički preuzimali, da se drastično povećava kazna samo za isticanje ustaških simbola, posebno ustaškog pozdrava “ZDS”.

Po mom skromnom mišljenju u pitanju je čista obmana od strane vladajuće Hrvatske demokratske stranke (HDZ), plasiranu preko kontrolisanih medija, da hrvatska država drastičnim povećanjem kazni za jednu opštu normu, staru 46 godina, zaista želi sprečiti masovnu upotrebu ustaških i fašističkih obeležja. Ta obmana je namenjena svetu u godini u kojoj Hrvatska predsedava Međunarodnim savezom za sećanje na holokaust (?!). Iz istog razloga za ovu godinu Hrvatski sabor, kao pokrovitelj obeležavanja “blajburške tragedije” i “križnog puta”, koji se tradicionalno obeležavaju polovinom maja, i koji se pretvarao u ustaški dernek, zbog čega su austrijske vlasti i zabranile njegovo održavanje u Blajburgu, ove godine će se, kako je najavljeno iz Sabora, održati u skromnijem i blažem obliku.

A politički kompromis za zadržavanje veličanja fašizma i ustaške NDH u domenu prekršaja, a ne krivičnog dela, kako reče poznati hrvatski novinar i publicista Viktor Ivančić u jednoj svojoj kolumni, “HDZ sklapa sa HDZ-om, a to će reći da ga je i svaki hadezeovac dužan sklopiti sa samim sobom” a to znači da je “za zadovoljavanje fašistoidnih poriva u javnome prostoru obavezna antifašistička ambalaža”, kao što je radio i njihov osnivač i tvorac “neovisne” Hrvatske Franjo Tuđman, “koji je najpre upisao antifašizam u hrvatski državni Ustav, a zatim naredio rušenje tri hiljde antifašističkih spomenika”.

 

 

Savo Štrbac


facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.